Eh, poeto

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pišeš, eh poeto, tugom, žalom, sjetom
drhtiš cijelim bićem – slavuj u svanuće
ne klecaj koljenima ni humku svetom
brod bez kormilara čeka potonuće

Što te boli, ne rasipaj riječi svijetu
sladit će se gorkom sudbom kletom
uzalud je skladat najljepšu sonetu
kad’ zloduh sluša čut ćeš samo kletvu

Stvarat’ srcem, dušom put je ovog tijela
kad ga smrt pozove i ugasi svjetla
jedino će svijetlit čista duša svijetla
usta čovjeka ostat će zauvijek nijema

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting