Dušo moja…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pod maskama zaplesat ćemo, dušo moja

Dušo moja, nosit ćeš me na jezero potonulih, slomljenih htijenja

Još noćas…

Kažem ti.

Primit ćeš moju ruku…

Dušo moja, rukavica je skliznula

Moja će maska biti okupana izvorom obamrlih osmijeha

Dušo moja, poklonit ćeš joj poljubac

Još noćas…

Kažem ti.

*

I mjesečeva koprena na očima ublažit će ti uvenulu moju mladost

Dušo moja, poslušaj ovaj spokoj u mojem biću

Moji te mrazovi zovu da se ogriješ

*

Dušo moja, uzeo si me i uspavao moje korake

Stajali jesmo na jezeru one noći…

Kažem ti.

Maska se tvoja zrcalila u mojim najtišim bolima.

Led nam je stopala gola ljubio

Stajali smo na njegovu korijenju

I svježi su se dahovi grlili u našemu plesu

Pokreti su bile siluete bez tragova

*

Tad položio si me u tamnu vodu, dušo moja

Maska se tvoja zrcalila u mojim najtišim kricima

Gledao si me, dušo moja

Ljubio si moju masku poklanjajući joj bolne rezbarije

Napravio si mučne uvale od mojih usana i posuo ih pijeskom svoje nježnosti

Maska se tvoja još uvijek zrcalila u mojim najtišim mislima

Kad si otišao

Dušo moja…

Mrtvo je lišće padalo na me dugo

Ptice pjevale su rekvijem

Moje su kose čule…

Sve je mirisalo na tvoje stope

Dušo moja…

Tamna je voda odnijela moju masku daleko, daleko…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting