Dumam

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nema se što reći.

Gutaju se knedle.

Provokacije čujem,

ali ne reagiram.

Postane teško,

pa pobjegnem.

Vratim se kad uspijem

sabrati se i smiriti.

Nisam ni sanjala

da će ova jesen

ovako izgledati.

Da ću se boriti

jače nego prije

da se oporavim.

Valjda zato što sad

nema više inata,

samo tuge i želje

da sve to prođe.

Čekam novu godinu

kao spas u zadnji čas,

nakon više godina

padanja u ponore boli,

pa izdizanja nekim čudom.

Ovih dana razmišljam

o razlozima svega.

Pronalazim odgovor

u ponašanju predaka.

Ono u čemu su griješili

postalo je područje

u kojemu ja patim,

mada sam drukčija

u svom ponašanju

na istom području života.

Nije stvar kazne.

Duhovni svijet ima

neka svoja pravila.

Uzroke i posljedice.

Ma, možda samo pokušavam

shvatiti neshvatljivo

da bih se lakše nosila

sa svim bolima.

Znam sigurno jedno.

Ako ne prije,

sve će to proći

kad bude kraj života.

Šteta što ne znam

kada će to biti.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting