Druga strana medalje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zivot je sada metalna kutija, svijet na ekranu,
kuca bez prozora.
Sva pitanja u dvije, tri rijeci stanu.

Vrijedno je ono sto se dotaci moze,
al’ najvece drazi su ispod koze.

Plovim jos uvijek po talasima svojih sjecanja,
jer tu moj vjetar duva,
medalje mojih snova jos mi proslost cuva.

Vidim nevidljivo, sa tim zivim.
Mnogo volim one koji me vole malo.
Idole nemam.
Sa osmijehom na licu se spremam za momente teze,
jer na srcu mi tuzni stihovi leze.

Pjesme, rijeci i u glavi filmovi stari
moji su pehari.
Svi ljudi pravi koji su daleko, tu su jos.
Mnogi sto su ostali sad stranci su postali.

Sudbina mi dade sansu za srecu,
onda kad sam mislio da je naci necu.
Za nju cu se boriti do kraja, da se ne bih kaj’o.

Nekada postoji ono u sta vjerujes.
Na snijeznim liticama ziv sam i dalje,
u svijetu kuca od cokolade.
To je moja dusa, druga strana medalje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting