Druga knjiga Henoka

[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Braćo draga,

Pričat ću vam o braći.

Što je drugo važno,

Nego da smo istoga porijekla,

U Svemiru beskraja sfera i zvijezda,

Beskraja sunca?

 

Ja sam i sin zločinca,

Lošeg brata,

U labirtintu Postanka,

I predak pravednika,

Jedinog preživjelog,

Nakon potopa.

 

I sad: netko se rodio

Kao loš brat,

I njegovo je sjeme

Zasijano među narodima –

O, Bože, ima li jednostavnijeg načina?

Jer stvarnost je složena.

 

Oči u oči – protivnici,

A od istog sjemena začeti,

Među ljudima što nas gledaju,

Kao da smo poludjeli.

Predugo (m)učeni

Da MORAMO vjerovati.

 

Jahve stavlja nas

U zgode davno proživljene,

Al’ čudno pristajemo:

Da nosi nas

Čudni kotač istine

I počinjemo

Sve isponova.

 

Jahve, brate, dosta je.

Ako si svojega brata ubio,

Ostavi svjetove,

Odustani od pogleda luđačkog,

Prihvati sebe i nastavi

Jer život više neće čekati.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting