draga moja ljubavi.

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Draga moja ljubavi,

pišem ti ovo pismo da barem dio mene osjetiš čak i kad nisi uz mene.

I sama, eto, opet sjedim u sobi.

Krevet iza mene umorno zjapi jer više ne čuje moj smijeh.

Ove tipke su osjetile svaku struju iz moga tijela, i svaka je ostavila utisak u samoći.

Ni knjige više ne osjete svježinu sobe i zatupljeno se utapaju u prašini.

Samo još ormar mi otvara vrata nade da je još jedan dan prošao i da me ti čekaš.

Vidim samo tamu oko sebe iako lampa neumorno daje svoju energiju.

I svake večeri razmišljam o tebi.

I u jednom trenutku pomislim da ću svaki tren zaspati i da ću

zaboraviti svaku misao o tebi, ali ujutro, idući dan, i svaki dan nakon toga sjećam se svake misli o tebi

kao da sam ju sad pomislila.

Sada bih sve dala da mogu prespavati ove dane samo da dođe

onaj dan kada neću na spavanje ni pomisliti.

Da samo znaš koliko se toga u meni svako jutro budi,

koliko sjećaja raste u meni i koliko žudim

za tvojim zagrljajem u kojem se osjećam kao ja.

Ali draga moja ljubavi, ti si daleko i ne osjetiš ništa.

Ne vidiš ništa, ni ne čuješ ništa.

Samo moje mutirane zvukove osjetiš i misliš da je sve na tome.

Ali draga moja ljubavi, ti si daleko i ne vidiš me.

Ne čuješ moj pravi glas, ne čuješ moje: Volim te.

I mrzim ove noći kada sve počiva na pitanjima.

2 thoughts on “draga moja ljubavi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting