Dosta

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U moru moga neba, pod okriljem moga boga

Ne možeš ostati više!

Kad kažem dosta! Čovječe od leda, provalijo duha

Nemam više oka, nemam nosa ni uha

Za tvoj strah i riječi tvoga ega

Dosta, preklinjem te dosta…

O, nestalo je mene i mog žrtvenog tijela, nestalo je svega

Nestalo je svega!

I šta je to sunce kad sakriva zvijezde

Moje zvijezde, tihe ko suza, sjajne ko plač…

Za njih je sreće izgubljena ruka što skriva ih po oblak

Ne prži ih suncem

Preklinjem te dosta!

Nek se podle ubilačke zmije negdje drugdje gnijezde

Ostat će mi mjesec sam, bez ijedne zvijezde

Na taj prizor srušit će se grijeh,

Zar te nije strah?

Ubijaš mi uzdah, ubijaš mi plač i smijeh

Nema više ništa i sad nek je

Dosta!

Šta ti može sjenka mjesečeva kad siješ ko sunce?

Znaš ti dobro da od tebe vidjet se ne mogu

I kad san je mrtav i umrla noć

Tad mi krv sišeš

A ne vidiš boljo da sam svaki dan sve više

Prazna!

Stidi me se moje rodno nebo, sada mi se obraća još tiše…

Sada kad me nema, kad praznina zjapi

Je li dosta više?

3 thoughts on “Dosta

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting