Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Volio sam davno djevojku iz Bresta. Pokisla, al' sretna trčala je k meni da mi se u zagrljaj razdragana baci, totalnom neznancu pod strehom, u sjeni. Za nju bih mogao biti tek sjena fantazije, ja, smušeni štreber iz druge gimnazije. Sve sam o njoj znao, i kako se smije, kakve su joj oči, kakav hod i stas, kako ruke ovija oko moga vrata, kakvu ima kosu, kakav joj je glas. Možda sam čak znao, ne sjećam se više, je l' iz naše škole i čija je kćer, al', začudo, nikad susreli se nismo, o njoj mi je samo pričao Prévert.