Djeca Sunca i Mjesečevi snovi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tvoje oči boje vatre,
traže okeanske dužine.
Tvoj san o sreći pod dugom,
Ne želi da izgori, da mine.

Mi smo djeca izgubljenog toka,
Tražimo smisao i priželjkujemo tugu.
Jedan osjećaj, jedan dodir –

Sat prestaje, gubim se u krugu.

Polako prihvatamo večerašnju magiju,
dok prožima nas neumoljiva škola:
Biće kao nekad, zaboravi, bježi!
Ne poznaješ težinu moga bola.

Nismo isti, nismo drugačiji,
Tvoja iskra me vodi, kroji, nosi.
Dopuštaš li da samo večeras
Pronađem sebe u tvojoj kosi

Bura emocija, vapaj za pomoć,
Spas – šta god ostalo od njega
Poraz, urlik, u duši
Nered, zar ljubav nije bijedna?

Mir i tišina, to olovno lice
Zaleđena nada, potop volje.

Sunce je izabralo put skitnice,
a Mjesec prosto ne zaslužuje bolje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting