DEJA VU

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Lomljive ruke iščupaše palac

da bi pomogle spuštanje k’ zemlji.

Čudan neki opit prizemlja…

 

Nema glasa od dana

Sve sama čulna tišina zamračenja.

Jesam li to jednom sanjala u maglovitoj močvari?

Obred, kao vrijeme star

Prelama se u susjednoj Africi.

Čija to pokorena krv otiče zemljom?

Surova glad i opstanak nikako da se slože.

Koža od lišajeva ne koristi baš mnogo

Ni blaženi pogledi ne otvaraju

Konačnosti koje nisu stigle

A sve je najavljeno

Poznato

Već viđeno.

Čekaonice prepune umotanih u javorovo lišće

Osuđeni, kao čardak na međuživot

Ni na nebu

Ni na zemlji.

 

Dugo namjeravam sagraditi kornjačin oklop

Svojoj kući

I pootkidati živu ogradu

Pitam se šta to još čekam

Zašto odugovlačim?


Medina Džanbegović

 

2 thoughts on “DEJA VU

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting