Daljina

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Vidim tvoj lik ispred sebe,
nasmijesen.
Pruzila bih ruku,
da dotaknem meko lice ti,
ali znam da nestat ces
i shvatit cu da se stvarnost poigrava umom koji je gladan tvoje blizine.
Ne radim nista,
samo gledam.
Pustim da sati produ i moj um da halucinira o tebi.
Tada zaspem.
Ujutro se probudim,
tvoj lik me nasmjesen gleda.
Samo lezim,
ne radim nista.
Pustim stvarnost da me ucini ludom,
tada mi bar da tebe
i moj um, zajedno s mislima o tebi,  miruje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting