Da li ih se sjećate?

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Da li se sjećate koliko ih je otišlo
Prestrašenih, ustreptalih, mladih… ?
Otišli su tješeći majku, sestru,
a njima je utjeha trebala…

Pamtite li sva ona lica
velikih gorućih očiju,
velikih dragih ruku
i srca, toliko velikih
da nikad ne prestaju kucati?

Ja ih se sjećam
kao visokih mladih jablanova
postrojenih duž rijeke
što plovi kroz dane i vjekove.
Pamtim ih kroz vesela žamorna ljeta
koja ih neće ugrijati
I kroz snove koje su živjeli
I za njih umirali.

Pamtim ih kroz moju djecu
i djecu njihove djece
i djecu sve djece
koja će nekog dalekog sunčanog jutra
hodati onim ulicama
kojima su oni gazili;
gledati istim očima
kojima su oni plakali;
i smijati se usnama
kojima su oni šutjeli.

Pamtim ih kroz šume dok listaju
kroz sutone u kojima su usnuli
kroz noći koje su probdjeli
i kroz jutra,
sunčana jutra
kad su se ozebli kao ptiči
okretali suncu
nadajući se da sviće dan
za koji su umirali…

3 thoughts on “Da li ih se sjećate?

  1. Predivna pjesma, sav sam se stresao, još uvijek pamtim te nesretne dane ratne, i suze uplakanih obitelji poginulih, i neka se nikad to više ne ponovi. Osmjeh ti šaljem draga Aristhea za ti krasnu pjesmu :))

  2. Kako dirljiva pjesma,htjela sam izdvojiti posljednju strofu,ali odustala sam, ništa se ne može izdvojiti,sve je divno napisano
    iako bolom zadire u srce duboko.
    Pozdrav topli šaljem.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting