Imam jedan ormar stari
u njem žive mi drugari
tisuć pretinaca skriva
djetinja to mašta živa
Mnoge fijoke tu od tuge
mnoge od veselja pršte
neke kriju kišne duge
neke čelo brigom mršte
Škrabice su to od sjete
melankonije i tuge
za danima što prolete
ko vlakovi express pruge
U svakom se pjesma krije
škafetin se srcem grije
neki čuva malog miša
zaklon pruža mu od kiša
u ponekom cvrčak pjeva
spava u njem kada sijeva
bubamara crventočka
u škrabici nekad snoćka
I ti možeš imat svoju
ladicu po rednom broju
u starom ormaru mom
ako uzmeš knjiški tom
i pročitaš ko u kinu
u specijal škafetinu
pjesme dječje Pjera stara
što iskaču iz ormara
Bravo, čudesni ormaru! Treba zaslužiti svoje mjesto, svoju ladicu i postati dijelom ovih lijepih stihova!
Hvala na komentaru Romana.
Zapravo sam više ko kakva stara komoda nečudesna
lp