Crveno nebo jeseni

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jesen oklijeva u granama drveća,

otpuhalim lišćem nacrtala staze što vode do tišine,

do čežnjom ispunjene ljubavi.

Volim tu jesen što polako korača,

suputnik mi je u laganim mislima i

dok kiša pada u njoj vidim

da je svaka kaplja od jedne zvijezde nastala.

U njoj skrivam onaj stisak ruke što se s prvim jutrom zaodjenuo maglom,

vidim ga i sada u vladajućoj studeni na svojemu dahu.

Kao da sam pod staklenom kuglom, daleka, usamljena, snena,

Osjećam prazan prostor pod prstima dodirujući zemlju koja mi nikada nije ni pripadala.

Ljubomorno čuvam sve jasne slike prošlosti,

sjene i sive obrise sjećanja dok gledam crveno nebo tamne noći,

odsjaja, ne od noćnih lampi, već od riječi ljubavi i strasti.

11 thoughts on “Crveno nebo jeseni

  1. “Ljubomorno čuvam sve jasne slike prošlosti,

    sjene i sive obrise sjećanja dok gledam crveno nebo tamne noći,

    odsjaja, ne od noćnih lampi, već od riječi ljubavi i strasti.”

    Oduševila si me opisima kako ljubavi tako i prirode3 koja se prepliće sa osjećajima. :))
    Pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting