Čovjek kraj mora

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Na današnji dan
kad Svi nekoga Svete,
i njegove misli
sjećanjem lete.

Stojeći kraj mora
vali mu zapljuskuju lice,
kroz krv i dušu,
mu naviru životne sitnice.

Tad i suze mu
poteknu niz lice,
ali ne one tužne,
već u sjaju radosnice.

U ruke uzme crvenu ružu,
latice
dvije tri,
te ih u kalež mora
snažno u daljine baci.

Ne tuguje on,
već sjeća se
ljubavi svoje,
osluškujući more
dok se pjeni,
uspomene sjetu kroje.

Vali pjevaju pjesmu,
šumore,
žubore,
od ljepote što blista
sjajem podrhtava,
od ruža crveno more.

Podrhtava glasno
i njegova duša,
kad pomisli
da ga možda baš sad,
i ona iz daljina sluša.

Jer zna on
jako dobro
slušajući more modro,
da ni Smrt
ne može na put stati,
onom što ljubav
može u sjećanje dati.

U životu svome
netko voli samo jednom,
a neki sanjari,
taj čar ne dožive nijednom.

Pa s tom misli
i par stihova iz duše,
čovjek kraj mora
osluhne vjetar što puše.

Promatrajuć ljeskanje
krvavih ruža
i osmijeh Sunca na nebu
koje mu ruke pruža,
on zaboravlja tugu,
ne dopušta sebi da bude ljut,
već obriše suze na licu
i u sjećanju tihom,
nastavlja dalje svoj životni put…

14 thoughts on “Čovjek kraj mora

  1. Jak je taj osjećaj ljubavi koja je jednom bila, koja još traje u srcu, kojoj valovima šalješ crvene ruže.Najdirljivija slika je kada čovjrk kraj mora uz ruže šalje i nekoliko stihova. To mora najviše boljeti. Pozdrav dragi sedam, lijepu si pjesmu posvetio svojoj ljubavi.

    1. Mare nije ovo osobna pjesma, kad piešem pjesmu u trećem licu onda ne govorim o sebi… ja sam samo htio ispričati jednu priču u stihovima ali sam pritom htio iznijet svoju ideju o tome da smrt ne mora biti kraj nečeg, ipak ostaju lijepe uspomene na voljenu osobu s kojima živimo… isto tako moje je mišljenje da je smrt samo jedna od faza u životu… nakon smrti prestajemo postojati materijalno, ali ne i duhovno… zato sam ja i spomenuo taj trenutak kad “čovjek kraj mora” pomisli da je i ona negdje tu, čuje ga, osjeti… eto to je to Mare, ali naravno da se pjesma može tumačiti i tako kako si je ti doživjela… hvala Mare na čitanju i komentaru, ugodnu večer ti želim…

  2. Ne tuguje on,
    već sjeća se
    ljubavi svoje,
    osluškujući more
    dok se pjeni,
    uspomene sjetu kroje.

    Sedam, ova pjesma je zaista drugačija u odnosu na druge. Jako lijepo si dočarao trenutak u kojem ispreplićeš duboke emocije s brižno sačuvanim sjećanjem. Sve odiše s posvetom.

    Lijepi pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting