Cekanje prave ljubavi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Lepota ruža i ljepota cestitosti su mozda divne ljepote,ali ti si mi ljepsa znaj.

Tvoja je vjecna njihova je prolazna,uvenuce ruze znaj sve do posljednje,cak i one koje zive u sreci,zive u vodi,i one ce uvenuti znaj…ali nasa ljubav i pored tuge ne izgara..izgubit ce se cestitost znaj,plakace mnogi,malo ko da ce imati ciste grudi,svi oni ce pricati ne birajuci rjeci nego samo pricati da se cuje,a ono sto najvise tisti grudi to ce ostaviti nistavilu.Ali ono po cemu tebe pamtim i volim,to ostaje u dusi to je ne unistivo,preko tog mosta najljepse su noci i zelje,samo takav zivot vodi,zivot s tobom na mnogo ljepse mjesto vodi,bez tebe ovaj “balkan” gori je od ruskih krcmi,a ja cu okoncati ko pjesnik ruski nadajuci se Ani,i dalje cu voljeti ljude,zivotinje i prirodu,ali boemsku narav bez tebe nikada izlijeciti necu.Tvoje su ruke bile u rukama njegovim,a on sjedio ja na klupi a ti si stajala iako je vjetar bio hladan,iako se u meni probudila ljubomora teska,ni ta vatra ni blizu nije smirila hladnocu,sve dok me pogled tvoj nije ranio,i pretvorio dusu u jos vecu hladnocu s kojom sam se pomirio a to je da sam izgubio onu koju sam zelio imati u narucju,i recitirati joj stihove druga Jesenjina,pricati joj kako je zivot lijep na balkanu iako je nevljao.Ti naprosto nad mojim grudima bdijes,stalno lezeci u mome narucju,i kada hodis i kada sjedis i kada na mene i mislis i na ruke onog koji te ne zasluzuje,ti stalno otimas mi stihove,ranjavajuci mene i nase susrete…kako bi tek ljepota bila znaj da mi das ruke svoje pred svijetom,kad vec sada pogledom samo i pismom nekim tek onako upucenim reda radi…i sutnjom koja me najvise ocarala kod tebe znao sam da u toj sutnji mislis o nama i strepis sta cu kazati ja ili neko iz drustva znao sam to,znao sam kada si naprosto cekati znala i kada si hladno prolazila,bez pozdrava samo su ti oci sjale a tvoje misli bile okovane necim teskim,samo zbog toga sto zivot te porobi sam ti oprostio,samo zbog toga sto su ti oci ljubavlju sjale sam ti oprostio,samo zbgo toga sto cuvas pismo moje ja sam ti oprostio i mnogo toga planiram jos,ali ti ne znas koliko poeta jako je bice,naudit ces sebi draga,iz moga izvora rijeci se ne gube,nestaju samo oni koji su se divili i koji su sa njima razgovarali,a ti izvori ne presusuju,ali zato ni rijeke divne njihove sa mnogo slapova i vodopada rijeci krasnih,cuvenih,ne mogu opisati moju ljubomoru sto neces da se predas i moju ljubav i milost prema tebi,ja te iskreno volim,zaljubljenost mozda je to,a ako je to zaljubljenost,onda ljubav nije za junake.jer izgubice svaki boj prije naslova,neka pjesnici junaci ne pisu o ljubavi,ona je ne dostizna jer  zena voli da slusa,a slusa onog spletkara koji ne zna,a njoj jadna li je zena treba svijet i neko ko ce joj biti veci od svijeta da prica o njemu kao o tvrdjavi koju je on kao muskarac osvojio,i da je bitniji svijet u prsima njih dvoje nego svijet koji njih okruzuje,jer ono sta je stalo u njihove grudi ne moze da stane na cijeli svijet….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting