budala, zrnom se dičim

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

noćas, u snu

vidjeh godine koje su palile

i godine koje su kopljem ubijale

vidjeh sebe kao kroz nišan, stojim sama

društvo mi tek svjetlosti nade,

čežnje s okusom izgubljenosti

i stremljenja čudna

al’ okidač prostranstva ne nalazi metu,

na nišanu stojim samo ja

kovana od zle sudbine i postojano

vjerna lancima

ne ratujem, al’ rat moj dolazi

polako prilazi, zrakom širi miris

suha baruta

prst na okidaču trese se, grči

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting