Blizost bez margina

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Premda prođeš pored, sve svukud će izblijediti.

Uzduh između nas izgubi svoju boju,

a sjaj izvije nam pogledi,

na mnogo jasniji nego prozirnosti povjetarca.

No, ionako, čekat ću više negoli što bih trebao

i neću prestati vjerovati da ću se uskoro probuditi,

čak i ako vrijeme između naših satova,

pokazujući distinktivne dobnike,

zaustavit će se zavazda.

Zasebno u toj blizini bez margina,

gdje ćemo se susresti samo da bi se dosjetili

što sve moglo biti drugotno ako,

bludeći uzmože uz i u ine vreme,

tvoj pogled mog napuniti mrak iznutra mene,

prisiljavajući me da ne prestajem vjerovati

da sam trebao da se probudim ončas.

Kao kada si me takla nehotice,

u odaji sa ogledalima

iz iznajmljenog na cijelo ljeto hotela,

u toj bliskosti bez margina,

gdje, pomiješani, odraženi svjetla

otkrivali su istu nijansu naših pogleda.

Modrih kao nebo iza stakla.

To nebo koje bilo je bliže do nas i do sjene odvojene

od velikih trakova tame,  preostale iz noći,

nego od bilo kojeg drugog mnijenja.

Kao što bila je čak i viđena pokraj voda,

more o kojim si mi rekla da prinosilo slijedi tragova

iz udaljenosti pune valovite prozirnosti,

pune drveća i sažganih čamaca.

Dapače odovud gdje, ako prođemo pored,

nećemo se sjetiti beskrajnoj  blizosti

iz sobe sa zrcalima u najmljenom na cijelo ljeto hotelu.

Jer, svaki put, sve će biti uvijek drukčije.

Jer uvijek ćemo osjetiti sve kao da bi bilo prvi put.