Blagostanje vreline

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jedva dočekah cvrkut tvojih poljubaca
i tvoj šapat zbog kojeg zauvijek zavoljeh
sve te ptice s kojima si se ugnijezdila u meni.

Volim na tvojim grudima ljubiti nebo,
a dok prolazim kroz dodir tvojih prstiju,
volim šetati tankim horizontom bokova.

Nemaš kraja, jer od srca prema svemiru
pružaju se nepregledna polja tvoga sjaja,
a od struka naniže, blagostanje je vreline.

Svako malo zalijevaš me mirisom oblina
uz čiju se svesrdnu pomoć sretan žarim
i kao uzdah sunca tonem u klasje znoja.

Imaš vrijeme u kojem ne postoji samoća,
imaš pravo, jer između mene i tebe je san,
pretvoren u cvijet miriše na boju meda.

Katkada, cijelog me uvučeš u svoju dušu,
pa se presvučem u drhtanje tvojih zjenica
i završim poput najljepše misli na usnama.

Tad mi tvoj beskraj potekne dužinom leđa
i disanjem se ubrzano sručim dolinom užitka,
u zagrljaje jarkih valova ognjene rijeke.

Katkada, tvoje ruke kao jato ptica divljaju,
izranjajući iz vatre požude lepršave ruke,
postaju sve više ljubavnice mome tijelu.

A kad čujem kako liježu u moje krilo,
prekrijem ih jednom jedinom kapi tišine,
i krećem u susret tvojim sklopljenim očima.

U njima te uživam pogledom zvijezda
i osjećam kao vječni ukras moje duše,
u njima slušam cvrkut tvojih poljubaca.

Zal Kopp

3 thoughts on “Blagostanje vreline

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting