Blagoslov mrtvom lešu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]


Od jutros već crni oblaci gonjeni  vijetrom kao talasi kišom zapljuskuju grad.. Žedni kanalizacijski otvori gradom srču potoke i širi se žuti smrad. Iznad pokislih kuća vije su gusti dim u oblake.
Kiseli, ječemeni dim kroz zrak prati mi korake. Ulična rasvjeta samrtno plamti u tami i plivaju žuti odsjaji brzacima niz strme ulice. Gradom plivaju šareni izvrnuti brodovi.

Ljudi se rukama čvrsto drže za jarbole k’o razapeta jedra u oluji. Oluja progresa i žurbe bije im grudi! Oštra koplja njihovih pogleda  bodu smiraj u meni. Bijemo se mislima! Suhi kašalj upija huk mokre ulice, a ja osluškujem ritam kiše po krovovima.

Makine sa vlasnicima bijesne i mokre mi već mokro lice.Jecam  i pijem ritam kiše sa oluka!
Opijen, stopama ljubim pločnike mokre. Bez broda, bez jarbola jedro. Olujom nošen u nepoznato.
Nebo je noćas more, a ja mornar u bijesnoj oluji. Na pučini snova, želja, strahova i nadanja, grčevito bolno, udišem kiseli zrak.

Noćas stojim nad mrtvim lešom ljubavi i misli kleče pred njom. Hiljade misli kao hiljadu okupljenih pred poljednji ispraćaj. Tišna, i smrt miriše u zraku, kao ječemeni dim iz kule zla. Kiša pleše smrtni ples na čelu. I gavran je došao da se počasti. Crn i mokar nariče nad lešom smrdljivim.
Samo moje riječi, kao ljudi sa crnim mantijama i čalmama, skvrčeno stoje, uče!
Sve je oprošteno, ljubavi mrtva, neka te prati
Blagoslov, i sreća u novom zagrljaju, nepoznatom meni!

 

2 thoughts on “Blagoslov mrtvom lešu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting