Poezija.Online

Zivot je bizaran, u najmanju ruku. Sve nesto ocekujemo od njega, medjutim, to dobivamo rijetko ili nikako… Kaze se, sto vise se nadas ili ocekujes to ce ti doci, bas ono sto se vise nadas i sto vise ocekujes da ce se nesto desiti to se nekako produzava, znaci to vrijeme da se to nesto desi se produzava u nedogled…I u tom cekanju i nadanju nas prolazi zivot…I na kraju, vjerovatno, kad sve saberemo shvatimo da zivot od cekanja nije nikakav zivot nego jednostavno treba uzeti ono sto se nudi, ma koliko to bilo ispod necije vrijednosti, mizerno, miserable,,,Zivot nam nudi samare, nekad za osvjestenje a nekad da nas jos vise obori pa kad se osvjestimo onda opet novi trikovi, nove stupice, nove enigme i nalazimo se kao na nekom raskrscu, sad na koju stranu poci?! Tako je zivot nepravedan, on nije samo bizaran, on je i nepravedan…Zasto?! Zato sto se dobrim ljudima, dobrim dusama desavaju jako teske stvari, valjda kroz to postoji neki spiritualni razvoj…Ali losim ljudima, nemoralnim, arogantnim, sve nekako ide tim nekim laksim putem, ide im od ruke bas zato sto se ne obaziru na to koga ce povrijediti, kome ce zlo nanijeti, valjda im je zato taj zivotni put laksi…Ja sam u zivotu zahtjevala neki tezi put, zato sto znam da sve sto dodje lako nije vrijedno-nije vrijedno toga. Znaci, u zivotu se ne moze nista olako dobiti…Sve u zivotu sto vrijedi to se mora nekad i sacekati, boriti se za to, u svakom slucaju i s vjerom da ces nadvladati tog svog protivnika , tu neku enigmu ili vec sta te to sprijecava da ides dalje…U zivotu je najteze krenuti dalje kad si negdje se zaustavio u jednom ljubavnom odnosu, u jednoj ljubavi, kad si ono “stuck in the middle”, pa nikako se pomjertiti ne mozes…To je najteze kad si u takvom ljubavnom odnosu gdje se osjecas zaglavljeno. Sto puta je bolje biti sam nego biti u jednom takvom ljubavnom odnosu gdje ispastas, gdje si ponizen ili potcjenjen i smatran necim sto ti nisi, jer normalno je da ces iz toga izaci povrijedjen… I kad zanizes tako dvije, tri povrede iza sebe onda se jednostavno povlacis i shvatas da je bolje biti sam nego sa nekim ko nece biti dostojan tebe, ni u kom smislu…Treba ostati svoj. U svakom pogledu na zivot, u svakom zivotnom problemu treba ostati svoj, znaci, ne povinovati se vecini, autoritetima, nekim Glavama..Treba ostati pri svom..Znaci, onaj unutrasnji osjecaj, glas intuicije, njega treba slijediti… Njega treba izostriti kroz zivot, i slijediti…a izostrices ga raznim zivotnim nedacama ali njega treba i slijediti, jer on te nikad nece prevariti. On ako ti kaze..ako ti se unutra pocne nesto okretati i zavrtati kad susretnes neku osobu, onda moras znati da od te osobe moras bjezati…Znaci, tvoja intuicija, tvoje sesto culo, nazovi kako god, govori ti da od te osobe moras bjezati…Postoje osobe koje su energetski vampiri, koje crpe tvoju energiju svaki put kad ih sretnes, svojom nekom pricom, davezom nekim, zamaraju te, smaraju…A postoje osobe koje su zle, i to zlo osjetis u sebi nekim sestim culom, srednjim okom, osjetis da tu nesto nije u redu, iz te situacije-brisi…Sta je mene zivot naucio?! Lekcije, svaka je skupo placena jer kostala te u tom procesu ili zivaca ili financija, ali sve je to dio sazrijevanja, bilo emotivnog- bilo psihickog…Znaci, sve u zivotu ima svoju cjenu, e sad, koliko ti vrijedi sve to, koliko mozes platiti i koliko mozes podnijeti…Kazu, Bog ne opterecava covjeka onim sto ne moze podnijeti… Ponekad covjek sam sebe optereti vise nego sto bi trebao, iz neke nestrpljivosti, znaci strpljenje je jako vazna stvar, strpljen-spasen…Covjek nestrpljiv, impulzivan napravi svakakvu glupost…Sta sam ja naucila od zivota je da budes dostojan sebi, znaci, da budes svoj…U cjelini, da budes svoj, da imas svoj stav, svoje shvatanje, svoj nacin zivota koji tebe usrecuje, jer najvaznije je da se ti osjecas dobro u sopstvenoj kozi. Z.