Bit postojanja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Bitišeš u mislima moga uma,
ti si slabost,moga razmišljanja,
dolaziš i odlaziš,šetaš mojim snovima,
putuješ mojim žilama , do najmanjeg djelića kože.
Uvuklo si se kao tat,u kosti ,u mene cijelu,
i progoniš me neprestano,kao zvijer plijen.
Zna li itko kako rješiti se sjećanja,
a da ostaneš zdrava uma i življenja.
Ponekad mislim da dala bih sve,čarobnjacima
samo da tebe odvedu u nepovrat,
da nemućiš me više,u samotnim snovima,
u mislima,samotnim jesenskim danima,
da tugu u oči suzom ne tjeraš.
I da se dogodi to nemoguće,znam,
ostala bi prazna ljuštura mene,
mutna pogleda,i bezvoljna umorna tijela.
Svijetbi bio bez sunca,bez boja proljeća,
i bila bi sama ,samoćom obavijena.
Zato putuj sjećanje mojim uzburkanim venama,
srcu otkucaje broji,misli slaži i premeći,
budi nježno u dolascima,
na prstima hodaj u odlascima,
vraćaj se ponovo,svakog dana,svake noći,
makar me iscrpilo do nestajanja,
jer ti si bit moga postojanja.

14 thoughts on “Bit postojanja

  1. srcu otkucaje broj , misli slazi i premeci,
    budi njezno u dolascima,
    na prtima hodaj u odlascima,
    vracaj se ponovo, svakog dana, svake noci..
    Izuzetne misli i stihovi pisani iskustvom i zreloscu, bravo Bako, ti si nasa uciteljica. Lep nedeljni pozdrav!!

    1. Hvala Vilo na čitanju,to smo mi ljudska bića nemožemo se riješiti sjećanja mada bismo lijepa sačuvali a ružna zaboravili .Bilo bi to divno kad bi bilo moguće.Osmjeh ti šaljem.

  2. Zna li itko kako rješiti se sjećanja,
    a da ostaneš zdrava uma i življenja.

    To nitko ne zna. Je li bit postojanja u njegovom objektivnom postojanju ili u našem imaginarnom? Oboje živi i oboje postoji. Lijepa ti je pjesma. Pozdrav baka!

  3. Baka123, moram priznati da je ova pjesma nekako drugačija u odnosu na one koje sam do sada pročitala. Više se osjeća stvarna emocija koja nas pokreće dok stvaramo 🙂 Možda se ne znam savršeno izraziti … no pjesma odiše čvrstinom, energijom i snažnim riječima.
    Ovaj dio bih izdvojila :

    putuješ mojim žilama , do najmanjeg djelića kože.
    Uvuklo si se kao tat,u kosti ,u mene cijelu,
    i progoniš me neprestano,kao zvijer plijen.

    Savršeno 🙂

    Lijepi pozdrav !

  4. Zato putuj sjećanje mojim uzburkanim venama,
    srcu otkucaje broji,misli slaži i premeći,
    budi nježno u dolascima,
    na prstima hodaj u odlascima,
    vraćaj se ponovo,svakog dana,svake noći,
    makar me iscrpilo do nestajanja,
    jer ti si bit moga postojanja.
    Sve si nam rekla Bako pa je suviše još dodavati kom.
    pozdrav:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting