Bijaše u davnini mjesto

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Postojaše u davnini

… negdje…

mjesto ispunjeno pjesmama.

 

I bića

koja ne možeš vidjeti,

a tu su.

Stvaraocima ih zvaše.

 

Mjesto bijaše dostupno,

ali mnogi ne znahu

da ono postoji.

Niti im je to značilo.

 

Stvaraoci tkaše rime.

Bijaše raskošnih

i pokušaja vrijednih.

Ali i neuspjelih potpuno.

 

I kada bi došljak stran

i nevičan riječima,

ali poštenjem ispunjen,

zaboravljenom čestitošću,

pomisliti mogao

kako će međusobno,

pomoći radi,

pjesama prvenstveno radi,

jedni drugima govoriti

i dobro i loše,

svojski bi se prevario.

 

Stvaraoci bijahu bića tašta.

Hranili su se pohvalama,

ne pitajući se

jesu li stvarne i zaslužene.

I dijelili ih drugima

neštedimice,

ne stideći se lažnosti njihove.

Gotovo se natjecali

tko će koga u tome krugu

više hvaliti

i kako biranim riječima.

 

A pjesme su patile.

Od krpa su ih tkali.

Hvale željni,

a ne uzvišenstva.

Oskrnaviše svetost njihovu.

Magiju trenutka

koja ljepotom svojom

obasjava buduće dane.

 

U nekima od stvaralaca

tinjaše još iskra istine,

no nedovoljnom jačinom.

Pa govorahu

kako svatko ima pravo

stvaraocem biti

i govoriti u slog poredane riječi,

te kako u svakom ljepote ima.

 

A pjesme su patile

gmižući po blatu.

Ukaljane i ponižene.

One koje su navikle

na visine i neponovljivost.

 

3 thoughts on “Bijaše u davnini mjesto

  1. Iako si stavio pjesmu u kategoriju saljivo misljenja sam da nimalo nije. Pjesma je odlicna, satkana tako da mnogi ovdje bi trebalo da je procitaju i nauce nesto iz nje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting