Bijaše jednom…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Prožimaš žitkom boli (sasvim suptilno)

sve one surealne slike

gdje sreća je bila (sasvim slučajno?)

naš dobri dar onim danima ovijenim

(sunce je u tvojoj kosi) zlatnim sjenama…

Ljubav nije bila (priznajem i znam)

dijelom nebeskog plana;

tek trenuci koji neodoljivo nadahnuto

odražavali su jeku skrivenih želja…

I dok sada tiho tutnji

zvonki plač zvona

s obližnjeg crkvenog tornja,

u tišini (između otkucaja),

izgovaram molitvu u nadahnuću

posljednjeg pozdrava

(zbogom, do idućeg puta)…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting