Beznaslovna

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Iskradam se polako, vjetar me nosi niz drum,
san što ga krijem ostavlja samo šum.
Opet će me lutanja sresti, potraga za onim
što za sreću nekad bješe sinonim.

Metalom obložena stolica na kojoj sjedim
trpit će svu moju težinu dok ne osijedim,
a onda će možda i ona biti pečat mene
onakvog kakvog me ostave uspomene.

I vjetar će kasti gdje će nova jabuka rasti,
vjetar će snivat’ vode gdje će snovi plivat’,
a ljudi će prepričavati moje priče,
one što na mene ne liče.

Zaspat će san!
Pret minuta prije ponoći
da li će dan
iz sna me tog izvući?

Voljet će me mnogi, jer i ja voljeh njih,
voljet će me i ona kojoj maločas napisah stih.
Znam, u Panonskom moru lađe potonuti neće,
ali i kaktus bez vode uvene, isto kao svako cvijeće.

Jedna priča, kao rijeka neplovna,
priča koju danas pričam sebi, beznaslovna,
priča, kao drhtanje na hladnoći,
ona ista kao nekad ranije, opet u noći.

16 thoughts on “Beznaslovna

  1. poneki mornar mozda ostane bez ladje,ali bez mora to je izuzetan peh..
    uhh Nigel..mnogo ti je jaka pjesma..i zahtjeva jos koje citanje..zato svaka cast! 🙂
    “vjetar ce snivat’ vode gdje ce snovi plivat’,
    a ljudi ce prepricavati moje price,
    one sto na mene ne lice”..

  2. “Voljet će me mnogi, jer i ja voljeh njih,
    voljet će me i ona kojoj maločas napisah stih.”

    Ja bih to izdvojila. Ali cijela pjesma je posebna i prekrasna. Lijep pozdrav.

  3. Drgi Nigel…ovi tvoji stihovi…nisu mi prelijepi i nisu divni…oni su puno,puno više od toga…mene su oduševili…i sjećam se kako si ti meni jednom napisao za jedan moj stih pa ću te citirati ali ne samo za određeni stih nego za cijelu pjesmu..od naslova…do točke na kraju…Plafon!!(sjećaš se?) :))Pusu na obraz šaljem:)

  4. (Metalom obložena stolica na kojoj sjedim
    trpit će svu moju težinu dok ne osijedim,
    a onda će možda i ona biti pečat mene
    onakvog kakvog me ostave uspomene.)

    meni su ovi stihovi posebni Nigel,a svi su divno napisani:))

  5. (Metalom obložena stolica na kojoj sjedim
    trpit će svu moju težinu dok ne osijedim,
    a onda će možda i ona biti pečat mene
    onakvog kakvog me ostave uspomene.)

    meni su ovi stihovi posebni Nigel,a svi su lijepi :))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting