Bez naslova

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Brusili smo kandže Čarlijem

I svaki dan otpala je rana po rana

U očekivanju ljubavi.

Ja sam ti rekla da sanjam, ti si rekao da

Ti sanjaš, krušne mrvice u rukama, na očima

Čašu, stol, te neke trice, koje me udaljuju od sebe.

Kretali smo se brzo, uvijek je bila ista crvena zora

Na balkonu, sakrivenih tragova, mirisa bilja, sakrivenih

Lica, sakrivenih skrivanja.

Zatim smo se uvijek mimoišli u nekoj ludoj kretnji,

Dok si …  

Čekao da se dogodi ona čežnja koje nije bilo.

Dok si čekao da se nešto sruši na nas, srušilo se.

Uzela sam kartu svijeta, uzela sam hrpe smrznuth bobica

Da ih stavim na vruće čelo, trzajući se dramuletno

u očekivanju ljubavi.

A bili smo, stalno smo oštrili koplja, i tako smo tužno

Pjevali, pa je nekamo nestala i potreba za balkonom,

Za gledanjem u staklenu kišu.

Kako smo željeli moći se ljubiti, onako se bratski grliti, pa

Poslije sjediti mirno, kao odvažni filozofi u nekoj

Izmjeni mrtvih energija.

Rekao si: Ej kako bi to bilo lijepo da me oblak odnese

Prema moru, dok si palio još jednu šumu, piromanija,

Mauritanija, govnarija.

Mogli bi se naći na pola neba, spojiti se užetom i

Pokušati voljeti.

U nekom famoznom preokretu, ti bi bio moja ljubavnica,

Ja tvoj otac, imali bi hrpu sretne bezube djece.

To bi se zvalo početak, zvalo bi se: Akcija za čišćenje podmorja

Naših umornih nogu…

Ali tako je prljav stol, tako su masne čaše, tako tvrda peta,

Tako malo znam, tako malo umijem.

U nekom pregledu mogla bi napisati popis svih stvari koje su

Istrulile u frižideru otkad te volim,

U tvom popisu ne bi bilo niti jedne riječi koja mi je sada potrebna.

Savladao bi te umor od svih tih briga.

Onih koje ne postoje zbog nas, koje postoje samo zbog toga

Da završimo zajedno, a baš to ne bi trebali.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting