Bez naslova

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čas odlučna, čas neodlučna. Zato nema ni naslova. Ponekad se zavaram, pa pomislim da znam što želim i kamo idem, međutim, rastopi se sigurnost ko snijeg na suncu. Sunce, želim ga i iščekujem, jer samo tada živim i dišem. Volim i oblake, i nježnu kišicu. I tada ispod neba trčim, ugušim se na trenutak u slobodi, a nemam je. Nemam, jer sam samovoljni rob. Rob sam misli, osjećaja, želja, htijenja i PROŠLOSTI. Samo slike iz prošlosti, opet se javljaju, tjeram ih ko muhe,al izlazim ko gubitnik iz te uzaludne borbe. Krist mi je pomogao, il’ se barem tješim. Da, pomogao mi je, Ja sam Božje čudo, kad malo bolje promislim, al zov divljine i dalje živi i želi me odvući u mračne hodnike duše, na dno. Tamo gdje tonem, gdje mislim da jesam,a nisam. Petak je, vani je sunčano, pokoji oblak. Nije me briga. Želim trčati, osjećati pluća i nek mi se uši napune prirodom. Nek mi u očima zablistaju nebo i grane. Puše. Lagana bura. Neka nje, barem ona očisti sve, pa nek očisti i mene. Glavu mi, i srce. Kad bih jednom barem mogla ispovraćati sve, oprati to, dezinficirati i kao da nikada nije ni bilo. Petak je, imam volje, i nemam. Ovisi za što. Sjediti u uredu i ne baš. Ovaj ured nazivam zatvorom, iako se ponekad i ovdje nasmijem. Lansiram gluposti kako bi se svi smijali, a i ja zajedno s njima. Tako prođe vrijeme, koje ne želim utrošiti na ovakav način. Sanjam Meksiko i stare civilizacije. Sanjam kako šećem tuđim nizinama i plivam u tuđim morima, govorim nepoznatim jezicima. Ne može se. Ti si sada, ovdje, tu. Oni su isto tu i dio su tebe. Ne razmišljaj toliko i budi zahvalna. Uskoro će pasti noć, a svanut će i novi dan. Bolji?! Nadam se. I dobro je, dok nadam se.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting