Bez naslova

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U mračnoj sobi, koja izgleda kao rasuta boja od crnih tempera

tražim svijetlu točku koja će me odvući iz ovog mraka,

Pokušavam je dohvatiti ali bježi i gubi se u crnilu tame.

I opet ostajem,možda to malo svjetlo si bila ti,

trebala si me odvući ali ne, ostvljaš me! Pitam se zašto ali ne nalazim odgovor, ne vidim ga, možda ga je tama sakrila i čuva ga kao neko izgubljeno blago u srcu prašume do kojeg je nemoguće doći. Borim se, ali gubim snagu, kao neka stara parna lokomotiva kojoj nedostaje njezin strojovođa, koja se pokreće od starih sjećanja, mrvica kojih je sve manje..Ostaje kao ja – sama u nekom tamnom dijelu gdje žive ranjene duše i slažu svoje razbijeno srce, pokušavajući naći pravo mjesto za svaki dio. Tako će prolaziti dani, mjeseci, godine dok srce zacijeli i u slagalici ostane onaj zadnji dio koji će složiti srce koje je nekada netko razbio….

4 thoughts on “Bez naslova

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting