BESKRAJNA NOĆ

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Noć, tišina sveta…vječnost u gluhoj samoći.

A on, sam u svom bolu tihom,

Pod okriljem te beskrajne noći,

Svoju ljubav ponovo, zavrršava stihom.

 

Dok perom, mišlju luta, po moru blijedih uspomena,

Tražeć onu kojoj da se divi,

Tamnim morem pluta, sam ljepota njena,

U njemu će zauvijek da živi.

 

Možda ona, u srcu, uzdahu il pogledu krije,

Ljubav koju uzaludno moli?

Ne , takvu ljubav nikad, zavrijedio nije,

Samo onu što iskonski boli.

 

San ga smiri, a  u njemu osjećanja živa,

Kroz oblake mašte polako se kreće,

Jer hoće dugo da te dane sniva

Kad je sa njom bio zarobljenik sreće.

 

Da još jednom, makar u snu kad ne sme na javi,

Pod zaštitom neba, vasione cijele,

Ruku svoju na taj obraz stavi

I poljupcima pomiluje njene usne vrele.

 

Kada nađe snage, prema njoj da kroči,

Začu mukli lom snova što se ruše,

Te pogleda u plave, anđeoske oči

Kroz uporedni vapaj i ekstazu duše.

 

I pita se, u zanosu koji čista osjećanja budi,

Bez snage za riječi i uzdahe sjetne

Ko je on, anđelu da sudi,

Što im misli više, nisu istovjetne.

 

Ponovo je sam, pred uspomenom kleči,

U tamnom grotlu tog proljetnog ada,

Gdje u pjesmu sroči ove nježne riječi

Koje nisu svjedok, poraza i jada.

 

Zato, pjesma će da bude svjedok za vremena,

Kako ume voljet, nijemo beznadežno,

Nek kroz pjesmu živi ta odvažna žena,

Koju voli svjesno, iskreno i nježno.

 

Jedna želja, u toj noći, u beskraju tihom

Od života ne treba mu više,

Da u bolu opjevanom stihom,

Ovaj bude poslednji što piše….

2 thoughts on “BESKRAJNA NOĆ

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting