Beskraj

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Osmijehni se,
pogledu moj u ogledalu,
kao što se osmijehneš njemu,
da vidim dubinu mora koju mu rasprostirem,
da vidim biser oka koji u njegovom zasjaji…

Odjekuj sad
riječi moja,
onako kako odjekuješ
dok mu sa dna srca
najbistrije nježnosti ubireš,
da čujem pjesmu vjetra
kojom mu šapat oko duše pletem,
da čujem kako mu ime na mojim usnama zadrhti…

I pokušaj ti,
dodiru prstiju mojih,
istim me dodirom dotaknuti,
da osjetim kako se njegovi oblaci nemira
spuštaju u plavetnilo moga neba,
da osjetim istinu kojom ga udišem u osjetu svakom…

Jer kako da znam
vidi li,
čuje
i osjeti
koliko su trenutci mojih uzdaha
njemu uspjeli pokazati
svemir moje ljubavi?

15 thoughts on “Beskraj

  1. pa može li se tebe ne voljet uopće vilice, može li se ostat imun na tebe… ja mislim da ne može, onaj tko te ne voli, vjerojatno ima jako loš ukus za žene ili ne zna voljeti :))… divni stihovi miško!!! :))

  2. Predivno ispletena ljubav u tvojim stihovima draga Vilo!Divno je biti zaljubljen:))A ja čvrsto vjerujem da on osjeti svaki djelić svemira tvoje ljubavi!!
    Kiss na obraz uz osmjeh posut zvjezdama šaljem kroz noć do tebe:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting