Basna o česmi, usisivaču i jorganu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]


Glasom ucviljenog djeteta plače
Puštena surla česme nad metalnim ždrijelom
Žednog sudopera.
Točim hladne joj suze u plastičnu crvenu čašu.
(Primjećujem već dugo neopranu).

 

Hladnu gorbnicu suterena sjeku jauci starog
Odveć iznemoglog patosa.
Pod noge se zapliće dugi rep, očigledno nezadovoljnog
Čistača kućnih ulica.
Dugo već nezaposlen ispružen leži.
Kao antikvitet u muzeju, ili kao socijalni slučaj, ne smijem reći.

 

Nedugo zatim, bijem se sa crvenim pokrivačem sna
Koji se grčevito bori za teritorij na sivoj livadi.
Luđački glasno protestujem mu u lice:
Ta, ja sam vlasnik tebe, ti si samo obični jorgan.
Kad sam mu pribio mišićavo tijelo pod noge, odahnuo sam, iscrpljen.

 

Pitam se, kome se večeras noć okrenula?
Vidim samo crna joj leđa kroz okno grobnice snova.
Svjetlucave šljokice na njenon licu večeras neće gasnuti na mom čelu.
Hladno je. A noć je okrenula lice, nekome nepoznatom.

 

Huči kao grmljavina hiljadu navijačkih glasova crna kutija.
Grozničavo, u strahu,  pitam se, iz koje vremenske dimenzije dolazi
I u kojoj dimenziji sam ja?
Plastelin se topi i natapa mi srce. U rasplinutoj magli
Nestaju u daljini šarene figure sna, i grmljavina prestaje.
Računar se ugasio na stand by.
Smijem se djetinje bezbrižno, skupljam vrući plastelin mašte
I pravim basnu u samoći.

 

 

 

 

 

2 thoughts on “Basna o česmi, usisivaču i jorganu

  1. “Grozničavo, u strahu, pitam se, iz koje vremenske dimenzije dolazi
    I u kojoj dimenziji sam ja?”

    Košmar,kao da sam u kazalištu apsurda. A nisam. Jer osjećaj osamljenosti, izgubljenosti i prepuštanja je jasno izražen. Čak i onaj smijeh što se prosipa na kraju basne koja to nije, potencira taj osjećaj samoće čiji su razlozi u pjesmi donekle naznačeni. Čestitam. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting