Balada o psu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

O njemu više niko ne misli

svi ga samo tjeraju i kude,

luta ostavljen pas pokisli

što očima tužnim gleda ljude

 

Niko neće da mu priđe bliže

i pomiluje umorne mu kosti

a opet bi nekom ruku da liže

i svu grubost u trenu  oprosti

 

Nema više koga da čeka

uzalud neki miris njuši,

liže šapu, boli rana neka

i praznina u toj psećoj duši

 

A volio je nekog pasje vjerno

sada mu oči više ne sjaje

ali  još uvijek nada se smjerno

i tek ponekad na mjesec laje

 

Voli nekog  više nego sebe

nagon vuče i u srcu gori

da nađe vrata i po njima grebe,

ako neko želi da  otvori

 

 

11 thoughts on “Balada o psu

  1. Prelijepi stihovi dragi San! Bilo da su napisani kao metafora ili je u pitanju stvarno pas – odlično napisano!
    I Dragica je u pravu…zamišljam Ibricu Jusića kako prebire po gitari i pjeva tvoje stihove!:))
    Osmjeh ti šaljem:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting