Balada o drogi

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

I.

Taj miris odvlačio je svaku moju pozornost

Taj miris-crna duša okovana ljupkoćom

Poput olujnog vjetra,udarao o glavu

Žuborio tijelom ovisnom lakoćom

 

Oči izgubljene u njenoj crnini

To pusto more,moje tijelo hladnoćom grije

Svakim danom sve više u gorkoj praznini

Ja nestajem;moglo je sve biti kao prije

II.

S prvim gutljajem sam započeo

Navukao se poput jutarnje rose na list

Svakim danom sve bržim koracima nastavljao

Prodirao sve dublje,trgajući svoj životni kist

 

Svaki doživljaj u meni obojan hladnim bojama

U tišini vene poput cvijetova bijelih

Simfonija tihog propadanja se nastavlja

Tamno srce u sebi sagradih.

III.

Gorio je i dalje,moj život-trulo drvo

Iščežavajući hoda na rubu pustoši svijeta

Vječni dim lebdi oko mene.Tužno.

Pepeo u mojoj ruci pepeo mojih dobrota

 

Suhi znoj me ogrnuo usta šute

Kap ko kap klizi,pada u vječiti zaborav

I dok moja duša i dalje trune

Ja uzimam dim za dimom i umirem sav.

IV.

Više ne prepoznajem čovjeka u ogledalu

Lice izbrisano,tijelo poput mrtvaca

Pikam se u crtu života,zadirem duboko

Bijela Smrt opuštsa me,sve je blizu kraja

 

Osmijeh na licu,misli opuštene

Sunce gubi sjaj,noć prekriva dan

Osjećaji nestali,vrijeme da se krene

U taj mračni,vječni san.Gotovo je.

3 thoughts on “Balada o drogi

  1. Art – ako je ovo jedna životna priča onda je pretužna i teško je to čitati i razmišljati o svim strahotama proživljenog.Ali pošto te čitamo sada nadam se da je sve prošlost i da je život opet u bojama a ne u tami.I ako je ovo neka vrsta “oslobađanja” kroz stihove onda svaka čast na napisanom!Tužno ali odlično napisano!
    Lijep pozdrav ti ostavljam!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting