Balada jedne Nevolje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]


Prijatelj mi na granama!
Hitronog je- vinuo se u dva skoka.
Ja sam o tlo udarila- suri medvjed
tik do mene!

Trebalo bi, kaže priča,
činiti se da me nema.
– Ima li me, o nevoljo! “Ima, ima”-
brunda medvjed, sve je bliže!

Kako da se branim?!

Snovi su mi na granama! Uz njega
su zaljubljeno uzletili…
Ni “dva smiješna trna” nemam
i oni su na granama!

Prijatelja, prijatelja!
Prijatelja hitno trebam!

“Žao nam je”, kažu grane,
“žao nam je, žao nam je”!

Dobro li je Grana biti!
Zelene su, visoke su,
zavidim im…
– Možda da ih pripitomim!

“Kako koga”???
– I nevolju i medvjeda!

“Kako čime”???
– Sa tri ruže
I bez trna !

Ema

6 thoughts on “Balada jedne Nevolje

    1. Hvala Ti, dragi prijatelju, na toplim riječima za moje Ruže i Nevolju..
      -hvala Ti na pohvali,svaki svoj stih proživim do boli…tako sam pokušala i svoje gorko iskustvo-kad te prijatelj ostavi u nevolji,dočarati slikama “priče iz čitanke”- o medvjedu i dva prijatelja. (otuda povezanost sa prirodom i zvijerima) – Osmijeh i pozdrav, od srca! Ema

  1. Mislim da je ljepota riječi u pjesmi u tome da nas dotakne ili vrati negdje gdje smo bili sretni ili uživali.U svakom slučaju,sve rečeno a boli kad nas izdaju.
    Jutarnji :)) Ema

  2. – upravo tako, hvala Ti, draga “Faiza”!
    p.s. svi smo mi, manje ili više,do boli to proživjeli,”poklanjam” vam priču, L.N. Tolstoja “dva druga”!, evo priče:
    Išla šumom dva druga, a pred njih iskoči medvjed. Jedan se dade u bekstvo, uspuza se uz drvo i sakri, a drugi ostade na putu.Ništa mu drugo ne ostade-baci se na zemlju i pretvaraše se da je mrtav.
    Medvjed mu priđe i poče da ga njuši, a ovaj prestade i da diše.
    Medvjed mu onjuši lice, pomisli da je mrtav i ode.
    Kad se medvjed udaljio,onaj drugi siđe sa drveta i stade se smijati:”Deder, reci mi šta ti je medvjed šaputao na uho?”
    “Rekao mi je da su loši oni ljudi koji u opasnosti napuštaju svoje drugove”.
    Lav Tolstoj.
    (Čitanka za I razred osnovne škole „Ala je lep ovaj svet“, urednik Božidar Timotijević , izdanje 1971.) Ispod priče piše:
    Na muci se poznaju junaci.
    U svakoj nevolji ne treba plakati nego lijeka tržiti.

    p.s. osmijeh i pozdrav za vašu pažnju-Ema

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting