BAJKA O JEDNOROGU I STAKLENIM CIPELICAMA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ah, opet mi pricas bajke

O princezama,

Zarobljenim u dvorcu

Na vrhu planina

Koje jos niko ne osvoji.

Opet iste pjesme pjevas…

O staklenim cipelicama,

Kocijama od papira i

Bijelom jednorogu srebrne krvi.

Kazes, postoje vilenjaci

Koji cuvaju snove

U carstvu pjesama.

Bajkovit je svijet u kojem zivis,

Zacaran i meni dalek.

Jer… jos nisi shvatio…

Staklene cipelice zuljaju,

Kocije od papira izgore

U vrelini neisplakanih suza,

A na bijelom jednorogu,

Krvi srebrne,

Jos nijedan princ dojahao nije.

Nisi shvatio.

Ne zelim cipelice od stakla…

Uvijek cu radije hodati bosa,

Osjecajuci milovanje

Jutarnje rose po nogama,

I prepustiti kociju

Princezama na zrnu graska.

I zato…

Nemoj da mi pricas bajke.

© Sandra BAKAJ

7 thoughts on “BAJKA O JEDNOROGU I STAKLENIM CIPELICAMA

  1. prekrasno, potaknulo me na razmišljanje – obično sam ja ta koja priča bajke, ali nisam još naišla na nikoga tko ih ne voli slušati, čak i kad znaju da je sve to samo laž. divim se tvojoj želji za golom istinom!! Pozz!

  2. Cijeli život slušamo bajke, samo su one postale sofisticirane, ciljane,imaju namjeru da ti uđu u cijeli život, da te učine ovisnom, da promijeniš mišljenje, da manipuliraju. Zato su bajke o staklenim cipelicama nevine i bezazlene.Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting