Samo Bog

Samo Bog zna Koliko puta sam čula taj zvuk Koliko mi je poznat bio Razumljiv i blizak Koliko puta sam sklapala oči Već na početne tonove Na sam začetak njegove melodije Koliko sam cijenila I poštivala Njegove utješne ruke Koje bi me uvijek pridigle s tla Koliko mi je sve to značilo U trenutcima kada sam padala… Samo Bog zna Da sam izdahnula Začuvši opet taj zvuk U sebi izgovorila tihu molitvu Treptajem rastjerala suze Radosti i tuge Rastvorila usne Boreći se da samo još jednom Udahnem život Udahnem zrak……

Zbog svoga djeteta <3

Nebo se rastužilo i počelo plakati. Sklopila sam oči dok su mi sitne kapi lagano rosile lice. Oh, kako je bilo lako. Kako je bilo tiho. Samo se prepustiti vremenu. Dopustiti da ostatak svijeta izblijedi u jednoličnosti. Boljelo je. Jako je boljelo. Kroz zatvorene oči vidjela sam ništavilo. Osjetila hladnoću. Čula sam ga. Čula sam taj zadnji, slabašan titraj. A onda tišinu. To malo srce, čije sam otkucaje pažljivo i s ljubavlju čuvala pod svojim, utihnulo je. Sve je jednostavno nestalo. Sve prestalo. Sve se zaustavilo. Nije to bila bol.…