Htio sam samo da me ljubi

Laskati djevojkama – da to mi je u krvi. Znam, ona nije padala na to. Ne žalim ja što joj nisam bio prvi Već što zadnji neću biti s njom. Iznenada je ljubav u srcima presušila K’o maleni potok kad vrućina ga takne Svu moju ljubav ona je zaslužila Ali je ne želi, od sebe je makne. Naša je ljubav imala čudnu grimasu Nekad se pretvarala u ironičan smijeh I ne znam šta da mislim u ovome času To što nismo zajedno mi dođe kao grijeh. Glava – srce, glava…

Zbogom čovječe (koji to nisi)

Zbogom čovječe koji to nisi ponesi oružje svoje, meni ne treba i borbene pokliče, nosi daleko.Satkan od mržnje čovječe ti si pogrešno osluškuješ glasove s neba nedužne tučeš – mislis da si neko? Kome treba krv da zalije travu? Ko želi krvlju da zamuti rijeku? Čija će djeca da izgube glavu? Čijim će majkama suze da teku? Zbogom čovječe koji to nisi i ne vraćaj se više nikad ovamo. Satkan od mržnje đavolje ti si i idi negdje daleko, tamo.

Slikar

U hladnoj sobi svog skromnog doma uz svjetlost dviju svijeća on slika njen lik tamo negdje daleko je ona ali on nikad neće biti gubitnik. Smeđu boju traži za njene oči za njenu dugu kosu svezanu u rep. To će drago lice grijat ga po noći od njenog bi pogleda progled’o i slijep. Razvodnjava crvenu, usne joj maže. Te usne koje još ljubio nije. Ali zna on da njihove će staze spojit se u jednu, kasnije il’ prije. Ruke mu sve manje drhte od zime dok slika njene grudi ne…

Jedina

Nekome Bog pokvari djetinjstvo. Na tebe je izgleda bio strašno ljut. I često se pitamo šta skrivili mi smo a možda je samo pogriješio, nije mu prvi put. Znam teško ti je bilo odrastati sama bez oca, majke, sestre, brata. Imuni smo na tugu kad dugo je u nama a ti si je imala kao blata. Razgrtao sam tvoju tugu kao lišće u potrazi za osmijehom, iz srca. Kao da sam znao da moja bit’ ćeš kao da sam slutio, da ono za mene kuca. Sad mirno spavaj dobri moj…

Ipak sam te voljela

Čitala sam tvoje pjesme. Mislila sam: “Prazne riječi samo.” Zanesenjak pod uticajem Šeksiporovih ljubavi. Nisam ni shvatala da su to riječi tvoje. neprepisane iz knjiga. Tvojim srcem diktitarene… Nisam bila sigurna da li te volim. a i da jesam, nikada ti to ne bih priznala samo znam da si bio drugačiji od drugih totalno drugačiji. Vjerovatno nisi imao sreće – pogriješio si adresu! Mnoge si djevojke očaravao al’ pogrešnoj srce davao. A ja sam se sa njim samo igrala. Tek poljubac il’ dva da nemaš sna. A ti si mi…

Reći ću ti istinu o sebi

Reći ću ti istinu o sebi; Ovaj grad je mali za moje srce. Priznaću ti ono što nikom drugom ne bi u rukama promrzlim skriva mi se sunce. Toliko mi tuge život pruži a ipak se radujem svakoj novoj zori. I volim ljeto! – Jer dan je duži. Tamna mi noć sjetom dušu mori. Moje su oči vidjele mnogo previše bola, premalo sreće. I kada bih noćas zaspao sa tobom ništa se na bolje promijeniti neće. Reći ću ti istinu o sebi pa ti kreni svojim putem dalje. Nisam ja…

Ne traži me

Ne zovi me! Opet će me čežnja povući. Ne traži me! Pusti, neka vrijeme o nama odluči. Zažmiri. Da me opet ne zanese pogled tvoj. I ne viri! Kroz ključaonicu u život moj. Ti si meni sve! I vatra i voda, i vazduh koji dišem. Al’ srušiću ti sne. Jer ja nisam taj! Ja samo lijepo pišem.

Na Pragu Svom

Na pragu svom tiha od zime čekaš korake moje. Ja nisam anđeo nit’ veze imam s njime al’ jedino sam tvoje. I kada krenem ti uvijek znaš da ću se vratiti. Iskrenu ljubav samo ti mi daš jednom ću shvatiti. Možda biće kasno ? Možda i neće ? Ko će ga znat’ ? Vjetrom nošen tražim lažna polja sreće i ne mogu stat’. U krevetu svom promrzla od tuge čekaš dodir moj. Možda sad ljubim usne neke druge al’ uvijek biću tvoj. Kad dođem kasno ti se tad svuci i…

Nikome Ne Reci

Nikome ne reci da sam te volio tu tajnu sačuvaj za nas dvoje. Nikome ne reci da sam se slomio. Da, učinile su to oči tvoje. Nikome ne reci da sam ti u srcu bio po kiši da smo hodali skupa. Sa usana kapi da sam ti pio. Nek tajna se naša na dnu duše kupa. Nikome nećemo reći istinu o nama možda jednom, kad godine prođu. Kad ne bude te više u pjesmama. Kada neke nove ljubavi dođu.

Dosta mi je!

Dosta mi je i crkvi i medresa i vaših nacionalnih interesa. I Republike Srpke i Federacije i sigurnog propadanja  bez inflacije. I svakavih virusa koje nam šalju sa zapada i istoka a onda nam prodaju vakcine čija je cijena visoka. Korumpiranih drotova i ostalih skotova. I patriota i onih koji priznaju da to nisu; političara koji zbog fotelja održavaju krizu. Dosta mi je zatrovane hrane sumnjivih pašteta i pokvarene salame. Dosta mi je i NATO-a i Evropske Unije dok ih nije bilo osjećao sam se sigurnije. Dosta mi je i…

ZBOG NAS

Napit’ ću se večeras za nas. I prstima milovati žice gitare za nas. “Nabacit’” ću i osmijeh ako treba za nas. A oči će mi biti tužne zbog nas. I plesat’ ću na kiši za nas. Pod krošnju se od groma skriti za nas. Na klupi u parku urezat riječi za nas. I promuklim glasom zapjevat’ zbog nas. Pisaću stihove sjetne za nas. Izazivati najhrabrije za nas. S mjesecom zoru čekat za nas. I prestati voljeti zbog nas.

KADA BI ONA HTJELA

Ne znam, možda je suđena nekom. Obećana davno… Ko to zna ? A možda je djevojka koju sam ček’o. Takva se bez borbe ne dobija. Sunce njeno lice ne krasi ona i u oluji blista sva. A njene smeđe kose vlasi tako bih želio mrsiti ja. Njen osmijeh, u srcu mi proljeće budi. Njen nježni pogled dušu mi grije. Ako već mora, nek poslije mi se sudi samo nek jednom kraj mene spije. Da tiho joj šapućem stihove drage uvojke guste sklanjam joj s čela. Da dišem za nju dok…

SANJAO SAM TE SINOĆ

Sanjao sam te…sinoć ležali smo skupa dodirujući se vrhovima nosa. Smijala si se… Pričao sam ti nešto šaljivo. Izmišljao sam…samo za tebe…za tvoj osmijeh. Želio sam se utopiti u tom moru koje je svjetlucalo u tvojim očima a ti si željela da nikada ne nestane ova zaljubljenost koju si čitala u mojim. Sanjao sam te…sinoć. Ljubili smo se…onako…bez jezika usne su mi bridile od svakog tvog poljupca. Po jedna suza se pojavila u kutovima naših očiju kao da smo slutili da sve je to san. I tijelo si svoje nudila…