Ljubav je tu negdje, svakoga dana je iz prikrajka ocekujem, kao kakvog ubicu bez motiva…da me zgrabi u svoje snazno narucje i da me nosi ulicama osvjezenim kisom…da se potajno uvuce pod moju kozu i ....

Oni imaju kovacnice zla ali cekaj malo…Bog je na tvojoj strani…nista im nece pomoci njihove spletke da te ponize, pokolebaju tvoj karakter, da od tebe naprave njihovu pokretnu lutku. Ti si jaca od svijeta u ....

Odzvuk proslosti u usima, neka ruka voljena…sve je samo sljepilo naseg uma, kako sagledati svijet i ljude, neki balans u zraku, poremecene struje…on nije tu da ublazi otkucaje novogodisnjeg sata, on ima nju da cjeluje ....

Kategoricno odbijam zivot kao posljedicu okolnosti, moranje i primoravanje, biti kao ostali, rob drustva i iscrpljena sjena samoga sebe…Odbijam hladne poglede i prezir, ljubomoru i potcjenjivanja, odbijam sve sto lako gubi svoj sjaj i sto ....

Samo jos kapljice nase ljubavi su ostale, kao kapljice kise po starim oknima…kao kapljice koje kvase lice nakon vrelog ljetnjeg dana, kao kapljice suza u oku ljubljenog…Nema te vise u mojim snovima, kako prazno i ....

Boze, hocemo li se vise ikada vidjeti ja i on?!…ostaje pitanje da nas mori s jedne strane…s druge strane nam daje volju za zivot, za dalje…Hocemo li pronaci onaj dodir koji smo kroz igru zivota ....

Pitam se sta je vaznije: Voljeti ili biti voljen?! Vidim da si ti voljen od nje a ne mislim da je iskreno, istinski volis nazad… Mozda si srecan u tom toplom osjecaju da te neko ....

Biti iskren prema samom sebi je najteze, jer onda si otvorio oci sirom i vidis sve onako kako jeste, vidis svijet onakvim kakav jeste, opustosen egom…opljackan sebicnoscu i pohlepom ljudi…oskrnavljen kao spomenik nekog junaka nekih ....

Kako prolaze dani i godine nedostajes mi sve vise, kao da desetljeca vec nisu prohujala ispod nasih sumornih pogleda, iznad nasih zamisljenih glava, u nasim opustosenim dusama samo iskrice ljubavi jos nas u zivotu drze, ....

Nisi mi odavno dosao u san, oko moje zeleno, valjda za tim nije bilo potrebe, ti dodjes kad te trebam, kad mi je najteze, kad samoca pocne da izjeda dusu moju i onda mi olaksas ....

Koliko mi, ljudi, samo malo znamo voljeti! Znamo isticati svoje pravo, svoj ego, svoju zemlju, koju zemlju.?!…sva je Bozija, nije moja ni tvoja….Sva je lijepa, nakindjurena kao tinejdzerka, sva sjaji cistim sjajem koji mi svaki ....

Ipak nemas ti hrabrosti voljeti mene, zenu koja osjeca svaki preokret duha tvog, nemas ti hrabrosti da stojis pored snazne zene koja je sama vjecnost cjelu i nije je strah otici sa ovog svijeta isto ....

Kao ovisnik o tvojoj ljubavi gutam dim cigarete, sa Garry Moor-om se lijecim i uzdah se otima…kako mi nedostajes, dragi moj…kako mi samo nedostajes, kao da sam oduvjek bila samo tvoja… u polumraku zadmljene sobe ....

Moj tata je uvjek govorio: "Samo sredinom, sine Zeko", sredinom kroz zivot jer krajnosti nisu u redu. Treba biti skorman i pronalaziti srecu i zadovoljstvo u malim stvarima. Voli ljude iako vidis i osjecas kad ....

Ona nije obicna, crvena ruza…u vrtu ih ima mnogo pa se razmecu svojom ljepotom i mirisom.Svaka je ljepsa od prethodne i svaka je mirisna , juznim suncem obasjana. Ona je divlja ruza, nesto je posebno ....

Ego je cudna stvar, kreira scenarija o sebi koja su tuzna i ruzna…i nikad nije zadovoljan …On hoce da bude iznad samog sebe kao odvazan i namrgodjen gospodin sa aktovkom u ruci i pogledom na ....

Krenuh ka izvoru ljubavi da se napijem i okvasim dusu ozeblu od egomanijaka, tamo pored izvora stoji Dario, ustupi mi mjesto kao dzentlmen i nase oci se susretose u izmaglici ciste vode ljubavi…njegove tamne oci ....

Žorž je francuz i veoma talentovan umjetnik…on umije sve, da ljubi, da pozudno gleda, da zavodi gomilu blesavih djevojaka, da crta portrete…naravno gole…Žorž se nada da ce jednog dana visiti u Luvru a ja da ....

Cega se vise bojati, zasto strahovati, slutiti zlu, zasto smo programirani traumama iz djetinjstva, zasto frojdijanska parodija zvana zivot, zasto je duboko u nama neki jez, praznina, provalija, propadamo u sebe?!..ili su to samo misli ....

Najteze je, cini mi se, biti iskren prema samom sebi, reci da si jedna ogromna lavina emocija koje te lome svaki dan, reci da si zatvorenik svoga uma koji ti sapuce zle slutnje , reci ....

Jesam li ja samo razmazeno deriste kojem ovaj zivot ne ide bas od ruke?! Ili su moje muke od propacenih godina ostavile traga na dusi satkanoj od zlatnih, svjetlucavih niti. Nikad nisam bila od onih ....

Danas nesto nisam bila svoja, sva nervozna, napeta, u grcu..padoh na postekiju i osjetih neobicnije od neobicnog, dirljivije od dirljivog, olaksanje koje Bog daruje onima koje voli…osjetih da se meleci/andjeli mole sa mnom..mnostvo ih a ....

Zelim biti lagana i lagodna poput leptira koji zivi samo jedan dan. Vjerovatno je ta spoznaja o smrtnosti vazna da bi se fokusiralo na Zivot! Samo ljubav, osmjesi, osjecaj upotpunjenosti i smiraj. Kao zalazak sunca, ....

"Sve je to nekako blesavo!", rece ona, "Sta?!", upitao on. "Pa zivot, sav taj prokleti ciklus rodjenja, odrastanja, umiranja, kakva sharada!" "Sve je neko natjecanje, ko ce imati vise, izgledati bolje, sva ta pakost i ....

Strah ti je, prijatelju, kao lavina…pocinje od nemira, podrhtavanja pa se obrusi nad tobom i preplavi sva osjetila…"kao okovan strahom", kazu, takav je i osjecaj; okovan, zarobljen, paralizovan…vecinom je strah posljedica teskih i turobnih misli, ....

Orunjena zivotnim nedacama, kao neka stijena o koju se tuku vali, orunjena i ostecena udarcima zivota, mozda i isklesana istim…oznacena da sam ja-ja, obiljezena da sam tudja, necija, nicija…obezglavljeno srljam kroz zivot, nesebecino dajem sebe, ....

Stigao je i dragi bajram u moje srce, uselio se tu da me pocasti baklavom i hurmasicama, kao majka moja nekada u nasoj Dubici, samo su staze kuci odvec zavejane i majke vise nema a ....