Sjedinjenje gladnih tjelesa

U mirnoj noći zvjezdanoj završili smo na slanoj hridi gdje ipak slabije obasjani nitko ne može da nas postidi Zapljuskava nas polako more predradnja radosno se smiješi samo želim igru dužu od ure jer falus ne smije da te promaši U tvoju napast sam pao pozamašna si me nasamarila kao nadobudna nimfa me zavela stim da si i ti kazala – jao Postajem ja obrnuti predradnik mažem poprsje ti badem uljem netom, sam je Mjesec svjedok da u tebe ću svojim maljem Bačeni u nutarnju vatru goruću tek sad se…

Utamničena vražica

Vrijeme te bolesno ubija sve više se stišćeš u sebe unutrašnja požuda se nabija energično poput kleme Želiš što brže to izbaciti ali usko mrakom si utamničena moraš glad pošto poto utažiti apstinentno mala si uspaničena U morbidnim čeličnim okovima krv ti ključa u sužanjstvu ludiš uspaljena, ne posustaješ jer prosvjetljena posta znakovima Spašavam te zatvorskog jada hoću da vrijemo poput magme u vrtnjama golim nema hlada nego samo strastvene stigme Izbavio iz tebe jesam lavicu vazda divlju koja barataš vokalom skidajući sa slatkiša bravicu koji postade glavnim pokalom

Ostaci žeravice

Gorjelo je u nezasićenosti na bazi ljubavne slasti dok nesreća u upitnosti nije krenula idilu jesti Luda strast buđena je njime određenim romantičnim danima koji se i sada ponekad pokažu u apokrifnim snovima Tvrdoglava vrela žeravica još je željna burnog tinjanja zaustavlja se teško pijavica osjećaja gladnih progorjevanja Tim trenucima u užarenom srcu iskre neukrotivo idu vladati ali donešene su sile za svršetak posljedicom za sreću potkradati Ovaj tvoj raskalašeni udes što još zrači i u sjećanjima pomalo će krenuti kroz proces prošlosti da dođe kraj kopanjima Ovi zaboravljeni ostatci…

Tunel umiruće nade

U ovom mračnom beskraju ne vidim rješenje spasom iako osjećaji tužno ruju i ne mogu se ukrotiti lasom Neutješno vruće u meni gore kao divlja vatra plamte u bijesnom žaru i drže me budnog kao mantra Nada nestaje tiho u mraku mrklom tamo u tunelu teškoća velika u ovom traku je uloviti ju u tolikom bolu Pokraj polako nestajuće nade koju guta nemilosrdna tmina tu je makadam za jade koji bi ih pojeo kao psina Taj vidljivi put svjetlosti moguć je daljnji oporavak samo ne znam da premostim enormni srčani…

Zbog tebe

Depresija me dnevno obavija i duša mi se zbog tebe savija dok mi srce za tobom zavija kao vuk kojeg hvata insomnija Tama paklena me budi osjetim tvoj miris krvav i ludi mrak će da mi naveliko sudi zbog tvojih privlačnih ćudi Vezu koja nas platonski veže povući ću žedno zbog tebe ma neka bogovi na me reže hoću morbidno da te grebem Tvoje vatreno tijelo i duh su meni u mračnim mislima kao vampir sam vječno suh bez tvoje krvi i slatkih usana Vražica si, meni glatka i slatka…

Ljubavna utvrda

Samoća sija linčuje me zrakama tvrdoglavo me opija sparinom i vrućim mukama Došao bih do obale prirodnog srčanog užitka ne bojim se sunčane navale samo da nam ljubav bude pitka Neću da idem ovim stazama pune su teškog očaja neću da se gušim u bazama gdje se bore vojnici užasa Ogradio bih nas štitom mogućih uzajamnih emocija da nam dvorac ne bude pitom i provaljen od zlih utjecaja Osvojio bih u tebi utvrdu i sakrio ključ tvoje nutrine da imam vječnu potvrdu tvoje sentimentalne jačine

Gladna i žedna

U mračnom crnilu svoje klaustrofobične odaje tresem se vruć u bunilu dok mi žena na vrata laje Vezan za razvaljen krevet paracetamolom i temperaturom ne mogu reći broj devet ni doći do vrata dresurom Ženka mi je gladna i žedna cijelog ovog prokletog tjedna pa nek spozna apstinenciju i pusti bez smetnji menstruaciju Naučila je ići kroz crveno pa ju sad hvata panika sa ulazom stopljena u drveno pukla je kao najslabija karika Gladna si i žedna mog ličitelja i bijelih fluida ma strpi se ženo bijedna bit će još…

Užitak sanjivog oraliteta

Dok tišina među nama luta ti ležiš i sanjariš polugola moj pogled te bolesno guta ne može se najesti od bola Iako si u mističnom snu ne mogu glatkoj koži odoliti polako prema međunožnom dnu idem stidnoj usni udovoljiti Već u polusnu kroz izvijanje pojavljuju se prirodni sokovi pa uz moje usmeno uranjanje vlaže se tvoji obrijani dokovi U igri sa zanosnim užitkom između sna i uspaljene jave plivam jezikom krotkim u dubine tvoje tekuće lave Odjednom orgazmično se budiš u potpunu izmorenu svijest konfuzno do sebe dolaziš i u…

69. obratnica

Teška sveprisutna glad u postelji za spolnim općenjem velika je posljedična jad koja nas ubija mučenjem Tri sata je u ovoj noći moramo tjerati zlu nesanicu vrijeme ne može da se zakoči ali možemo zapetljati obratnicu Čitam ti u raširenim zjenicama veliku seksualnu požudu drhtiš od nje u gaćicama pa ti ne dam depresiju turobnu Ne možeš više pa krećeš u brzinsku oralnu turneju istim trenom na vrat skačeš da ti ovlažim vaginalnu aleju Ushitreno dok mi budiš alat ne možeš da ne stenješ i vriskaš od nadobudnog jezika jer…

Serenada uspaljenih uzdaha

Darovana nam je periferija prostora od noćne darežljivosti samo mogla bi biti i utopija naše magnetne grabežljivosti Nije toliko važno mjesto vatra je za nas glavni factor i naposljetku želim to tijesto da ja budem širokogrudni doktor Na anatomskim širinama tvojim, da usnama bdijem u poetičnim uskim dubinama da jezikom živahnim šijem Krećem tim radnjama počivat željom na podu od laminata uzdahe visokotonske ti podavat a nisam našao dolje prava vrata Dveri ne postoje zaključane pa fetišistička situacija obećava vruće vode u tebi su proključane što vrišteći tvoj glas omogućava…

Zmija slatkog međunožja

Kliziš stazama gorke pohlepe da dođeš pomahnitalom udvaraču ali sreće ne žele da te zalijepe plamenu kao cigara upaljaču Na obzoru tihog poriva pokazao sam se kao ukazanje mičeš se od apstinentnog korova i skačeš na me za predanje Oko mene se omotavaš kao grešna nezasitna guja želiš da nas digne žarki ritam i osnaži nas strastvena oluja Onda grči se ekstremitetom mojim koji te unutar mazi iako goriš tekućom energijom koja mojim tijelom plazi Trese te doživljajni hipocentar savijaš se kao divlja anakonda jer te bridi besprijekorni epicentar zato…

Stolica životinjske pohote

Svojim tamnim očima bodeš me u dubinu duše čujem svojim libidnim ušima kako me tvoji estrogeni ruše Cijelu nevidljivu predradnju odvijamo u običnoj kuhinji servirana si mi na pladnju i samo se uz mene uspinji Tvoje čipkaste slatke gaćice ne daju mi naročitog mira idem te skinut ispod spavaćice da mi se otopiš poput sira U žaru beskompromisne borbe uočavamo drvenu stolicu i na srednjem nivou žurbe nabijaš se na moju tvrdu palicu Zabacila si oko mene bedra kao rasplodna divlja životinja dok jezikom ližem tvoja njedra jer smo toliko…

20 000 oblizaja nad grudnjakom

U mračnom gradskom parku punom oštre hladnoće tjeramo monotoniju gorku pomoću naše ljubavne vrućine Strasni poljupci nisu dovoljni želiš ovlažiti dubok dekolte vremenski uvjeti nisu povoljni ali važniji je tvoj prsni separe Uzeli smo jahačku poziciju za tvoje grudno zadovoljavanje pa krećem u slinovitu špediciju i počinjem svoje uplivavanje Svakim dodirom vrška jezika zastenješ na klupi tiho i već je obavljena metodika ovlaženja područja suhog Oblizaj, po topli oblizaj nemožeš ih od zanosa brojati dobivaš adrenalinski napadaj kojeg ovdje nećeš prevladati Spojem ciče zime i moje akcije nadražile su se…

Razjareni vjetar

Bezobrazan dah sudbine rastjerao je dopadljivu ljubav pukla nam je dražesna veza uz pomoć utjecajne tmine Monsun zle nepokolebljivosti ispunjen sirovom bjesnoćom prohujao je u neočekivanosti tako ustrajno tihom lakoćom Ovom darovanom pustinjom gdje bijahu spokojne oaze protutnjao je divljom silinom da bi nam ostavio čemerne staze U svojoj žurbi nemilosrđa kroz našu jadnu fisiju napakostio je svojom zaboravi i uspomene zabacio u emisiju Nutrašnje muke su prošle tvoje vode ne dopiru do mene zato tražim nove oaze da me ne stisnu suhe stijene

Kad ćeš doći

Dan se naveliko gubi baca ga u zaborav tama ego mi se u mislima snalazi pa ne proganja me crna jama Ležim pod Mjesečevim nebom i čekam tvoj kontakt tvoj zlatni željeni osmijeh da me učini tvojim robom Kad ćeš doći u moj zagrljaj zvjezdani da te vidu moje oči koje klize u platonske bezdani da moje svježe srce skoči i naše dodire razdani Osjećajna trasa doima se sve udaljenija ali naša ljubavna masa jača je kao neka manija Čekam tvoje usne sočne da ublaže toliku čežnju i tvoje dodire…

Draž njenih hirova

U naletima nepredvidljivosti oslobađa ljudsku ljepotu ne misleći na opasnosti patnje koja vreba nutrinu Borba njene ekscentričnosti sa neizostavnom boli uvijek će kočiti sudbinu dok ona pobjedi ne odoli Ali prije neraskidivog rata tiho i nečujno vreba iza naših gladnih duša koje bivaju sve nestrpljivije za vrijeme neumoljivih suša Taj ultraživahan osjećaj koji u nama budi ludu vatru sposoban nam je rasplamtiti svaku odavno ugašenu čakru Do tog iracionalnog trena vodovi će vazda biti suhi dok njena misteriozna krema organ života nezasitno namaže pa postanemo nesvjesno gluhi