Kurva jebena

mekim usnama, krojenim od bijelih oblaka anđeoskog pogleda, punog strepnje punog nemira pred zoru se priviđa ona neka lažna istina pred zoru me zavela kurva jebena laganog koraka dok se šulja mojim mislima bez ikakvog nagona tijelo mi zapalila pristao sam da je volim pristao sam ona je mi jedina i priznaje mi da me voli kurva jebena zagrljaj bez pogleda već odavno njoj je navika dodiri bez drtaja prolaz utisnutog vremena hladni prsti kao led golim hladnim tijelom grli me uvijek bila i ostat ce kurva jebena čitao sam…

Nepotrebne odluke

Govorilo se o tome puno puta, razmatrana tema stoji otvorena i dan danas na praznome stolu kojega pokriva krvavi stoljnjak nepovjerenja. Prave odluke su donesene, iako su tesko pale i zgnjecile mi nozne prste. Bol se siri mojim tijelom preko nogu sve do glave di iznova pocinje da boli. Nije lako zaboravljati, nije lako pretvarati se kao da se nista nikad nije dogodilo, nije lako iako mi je to prije islo za rukom. Hladna drvena stolica omotana bodljikavom zicom gleda me i smjesi mi se znajuci da joj se opet…

Subjektivni slijepac objektivnog pogleda

nestale su sjene, mojih kretanja otišli i zvuci, njemih koraka prolazim tuda, bez pitanja bez i jedne mrve sjećanja     nečuje se žamor, džungle glasova neosjećam tijelo, mrtvog čovjeka odavno već nisam, natren zastao jureći kroz snove sam zaspao     nestao je osmjeh, s lica djeteta izblijedile priče, mudrih djedova sudbinu sad kroje, tkalci nesreća probodeni kopljem, prijezira     ugašene želje, morem plutaju raznose ih vali, vode k očaju prolazim tuda, bez pitanja bez i jedne mrve sjećanja

Kako da te vratim…

Potpuno sama, obavijena tisinom svojih misli lezis tu kraj mene. Iako neznajuci da te moja masta odvlaci daleko iz tvojih odaja, i da si tu sada, blizu mene…da te dodirujem. Vec dugo lezis nemirno, draga moja, neznajuci da si samnom. Svaka tvoja misao lebdi zrakom tako isprazno, tako zabrinuto trazeci utociste u mirnoj luci nasih snova. Tocno tamo gdje si me trazila , tamo ces me i naci…unutar sebe. I nemaris za onime sto ti drugi kazu, nemaris ni za mene, niti za sebe…ponos je iz tebe isisao i zadnju…

Promatrajući nebo

Noćas će biti vedro; tako bar kažu ovi na tv-u. Gore  na nebu je obješen mjesec o svilenu nit. Savršeni krug sa obručem svjetlosti oko sebe I ništa više… tek pokoji oblak, poput zaostalog putnika, daje do znanja da su se tu nekoć odvijale oluje …   Noćas će biti vedro; i zaista je vedro ali i dalje od vedrine nevidim zvijezde. Samo crni plašt noći kojim smo obavijeni I tu i tamo koja ulična lampa čija se svijetlost razlijeva mokrim ulicama …   Noćas će biti vedro; Možemo mirno spavati…

Poput paukove mreže riječi ostaju ispreplitane…

Cijeli život samo sam glumac… Izvodeći scene iz polumutnog sjećanja, čitajući scenarije sa papira na kojima su mrlje od šalice kave… Glumim svoju predstavu onako kako ja želim, ali ipak onako kako sam čuo i od starijih glumaca. Otkidajući stranice iz bezbroj scenarija i tvoreći svoj unikat, poput mozaika pločica. Kažite mi mudraci sijedi, što je to original a što plagijat? Kako da od praznog komada papira stvorim nešto vrijedno, nešto dostojno mene… Kažite mi “O silni pjesnici”, da li je i dubina mojih emocija također plagijat? Kako da prepoznam…

“A negdje daleko…”

U meni se rađa izvrnuta osoba, koja šalje svoj krik ostalim začahurenim ljudima, Pokušavajući doprijeti do njihove podsvjesti shvaćam da je cilj samo sredstvo manipuliranja, Poput lutaka koje su bespomoćne da same odigraju svoju predstavu;   Blistave morske sirene me dozivaju svojom pjesmom u smrt, I svaki pokušaj odupiranja rezultira još većom željom prepuštanja, Bez mogućnosti  povratka prepuštam se i postajem blijeda lutka, postajem začahuren;   Osjećam se poput koralja koji godinama rastu da bi pokazali svoju ljepotu, svoju moć Ali onda kad narastu shvate da su to činili da…