Život

Božjom ironijom i nečijom igrom evo me na stratištu smrti,bitke i jada bijednom sajmu ljudskog stada,životom nazvana. Djetinjstvo moje veselo bješe,igra i veselje radost i sjaj,brat moj i ja. Kasnije u knjizi tražio sam spas,kroz stihove sebe odavao izazove odbijao i mućki odgovornosti izmicao. Mučim se razapet životom odveć bijednim,napamet izučenim, mučim se sa djetetom u sebi i pokatkad pitanja mi dođu. Što su to ljudi,što to život jest,zar moram da to trpim,dobro, al da šutim,e to nikada. Isuviše mučno mi je gledat ljude lažnih osmijeha,morala iskrivljenih ne ne želim…