Vino i ja

I dok pijem jos jednu Arsenu u cast misli mi plutaju kao bove niz jedno primorsko mijesto odakle mi krades snove posalji barem razglednicu hijeno! Na obodu mora, dvoje ruka u ruci, pa mi kazi ima li sretne ljubavi. Otpijam pa sipam jer ne volim kraj ni za sebe ni za tebe a najmanje vinu. I mijesa mi se u jednoj jedinoj slici i barok i luka puna tvrdjava sto plove a na zadnjoj barci samo tvoje ime stoji. Nema sretne ljubavi, nema takve ljubavi. Zaobilaze me skoro po pravilu…

Neki ljudi i njihova lica

  Mali je lud Pije i pusi 11 mu je ljeta Njegovi vuku sidra po dnu Znaju da nikola od komsije Pisa u snu I da forsira bijelo od srece I kako ima sve lose u skoli E, To je bitno   Stara majka Stopila se sa foteljom Jedva cekaju da crkne Njima svane, njoj smrkne Jer kod stare je kljuc Od stana I zadnjih 11 penzija Koje svaki dan traze po kutijama Gdje su pare?   E to je bitno Otac strogi Na ostiku je paso Ima ljubavnicu mladju…

Da još jednom budem dijete

Mula padaju u more Rone u dubini A u meni tinja želja Da još jednom budem dijete Pa da tijelo zarinem u more I da se dubine opet bojim. Jer što manje znam Manje se stvari u meni množi. U meni lampa jos sitno želje Tabani na morskoj travi I maglovite slike velikih riba U plićaku prepunog meduza Taj me strah doziva i vuče. Jer sto vise znam Sve mi sreće izgledaju tužne. U meni zvoni želje zvuk Ali uzalud se javlja, Jer mladost nisu brojke Vec su ljudi koje…

Kad mi tijelom lutaju nemiri

Još jednoj časi vidim dno Sem staklenih boja Tu nema ničega   Kada bih mogao Zakopati nevolje sve Pa da se rodim opet Sa druge strane ulice   I  vjetar da me nosi Zajedno sa pjeskom Granice su linije Iscrtane voskom   Da se sklonim Na sigurne grane Da me čuvaju leptiri Kad mi tijelom lutaju nemiri   Iznutra je plamen Na površini slap vode Na licu padaju kise I ničeg nema više   Ponekad noću dok trazim san Mjesec se žuti spušta do dna Na poslednjoj stanici Zemlje Uzima…

Odlazak brodova

    Svaki val me od tebe nosi Od tvojih prstiju u mojoj kosi Svaka je luka spas za dusu Da ti cujem glas da te uhvatim za ruku   Svaki je komad tvoga tijela Ostao da nocu sa mnom seta Ja tvoj smijeh nosim u srcu Kad si daleko da mi grije kucu   I dio tvoga raspolozenja Drzim U maloj kutiji od kreda Kad padne kisa kad je mrak Da lakse zaspim Da mi dodjes u san   Ovde je tako pusto bez tebe Gradom hodaju samo tvoje…

Susret

Možda ćeš me sresti ako budeš htjela sklopi oči nek te vode mjesečeva svijetla.   Srešćeš me na uglu, iza kafića, na kraju mosta pored parkića, kod starog sidra.   Ne misli da me nema da sam samo sjena ako dovljno to želiš naći ćeš me sigurno.   U tebi znam čuvaš ona topla ljeta, hladne zime, bocu sa vodkom stare slike.   Vrijeme je lijeno u ovo doba kiše tražiš me čekaš na susret.   Ja ti čuvam mjesto u gradu, u srcu, u mojoj sobi pored sebe samo…

Sanjao sam sinoć

Sanjao sam sinoć pjenušavo more, vedre oblake tvoje ruke.   Zagrljaje tople u mraku, piće na stolu, palme na nebu tvoje oči.   Sanjao sam poljubce na mulu, odvezane barke, trag ljubavi u zraku tvoje usne.   Nježne riječi u vjetru, odvezane bove, tvoj naglasak topli tvoje kose.   Bilo je jasno i meni u tom trenutku straha da se stijene kreću da nema kraja.   A ujutro u jedanest ispit, put do grada, nisam učio mnogo nisam kako valja.   Sanjao sam sinoć sjenke jedrenjaka, tvoj dodir na vratu…

Bit’ ću tvoj brod

More je meni dalo ovo srce jako neonske dubine slobodu visine. Dalo mi je tijelo od soli cijelo, mali komad straha dio velikoga raja. Dalo mi je snove, hrabrosti gorde, želju za ljepote tajne horizonte. Zato ti čuvam vale, zato ti pjevam pjesme vječno hvala je malo za ono što mi je dalo. More bit’ ću  brod što plovi po tijelu tvom neka lutam vječno s’ tobom učini me svojim robom. Neka budem ukleti brod na dnu tijela tvog kad odem, kad me ne bude neka sa tobom plove moje…

Ulicom ću tvojom proći

Ulicom ću tvojom proći onda kada me zavoliš, onda kada budeš znala da me voliš.   Do tada mi se ne nadaj ići ću okolo grada i dva, tri sata duže neću mariti ni za gužve.   Ne želim biti kadar strog ne misli da je to, ali sigurno neću proći iako mi hvale tvoje oči.   Preko one blatnjave čistine radije ću ići nemoj mislit’ da je inat nisam junak iz filma.   i zadnje.   Ulicom ću tvojom proći onda kad mi budeš rekla nemoj da se mučiš…

Ja gradim novi most

Opet sam na svoju ruku krenuo putem straha u gradu bez nada Ja gradim novi most.   Ni to što te više ne volim ne uzimam u obzir čini mi sretan spavam Ja gradim novi most.   Mogao sam i gore proći da me nije uhvatila strana sunčana strana broja 6 Ja gradim novi most.   Ove su mi noći dale i više nego što sam znao i zbog toga ti vječno hvala Ja gradim novi most…

Šta je to sa nama ?

Šta je to sa nama Izgleda nestaje sjaj Sve nam riječi bježe Neko ih otima Da li je dosta Ovog vremena Jesmo li dali sve U ovih par godina Nijema slova Bez razgovora Da li je i tebi jasno Sta nam je daljina uradila Ne želim da pričam o tome Sve ti jasno, sve znaš I tebi je žao zbog toga To vidim to znam Duboka je rijeka Da je hodajući predjemo Kao da je snage U srcu nespretno izostalo Da li sam se promjenio Da li mi je neko…

SFRJ

U Titogradu sam je upoznao ja imala je samo 17 godina Zaljubio se prvi put Ljubav mi je otvorila vrata. Za godinu veze sam je ja Vodio do Beograda Pored rijeke smo se ljubili Uz jazz starih majstora. Do tetke smo isli 2 marta Prosetali do Zagreba Na Pešćenici smo pilo vino Uz orkestar mladih entuzijasta. Na boom festival je vozih ja U sumraku svijetli Ljubljana Na livadi smo pili pivo Uz zvuke teskih strojeva . Poslednjih dana mjeseca aprila Smo posli do Sarajeva Sjeli jeli finu klopu Uz sevdah…

POZIV NA POCETAT STO NOSI KRAJ 02/15

    OCEKUJEM TVOJ POZIV U RANIM JUTARNJIM SATIMA NE ZBOH TVOJIH USANA VEC ZBOG MOJEG NAGONA VJECITE SJENKE TUMARAJU NOCIMA SVAKA MI DIO TEBE UZIMA KAO STO JE ANDJEO CUVAR HODAO EGIPTOM I UZEO FARAONOVO NASLEDJE IZNAD OBLAKA NAMIGUJU TVOJE OCI POZIV NA POCETAK STO NOSI KRAJ KOLIKO SI ZELJA TOLIKO SI NEVOLJA KAO UKLETI IZGUBLJENI SVETI GRAL I POLJUBI ME NE OBAZIRUJ SE NA SVOJE NEVOLJE I OSTANI NE BRINI SAMO CES UZIVATI UZ MENE CES LETJETI IZGLEDA VRIJEME KAO POGRESAN VIJEK IL’ JE DODIR TVOJ U TAMI…

Ako mislis da znas

POVEDI ME NA MORE OSTAVI ME NA CISTINU DA MI SOL NATOPI TIJELO PA MI DUSU UZMI IONAKO CISTA NIJE   STAVI MI NA RAMENIMA VESLA NEKA LADJA DOBIJE KRILA ODGURNI ME RUKOM OD ZID I PUSTI ME DA ZAPLOVIM U SVOJ MIR   TUDJA LICA U PIJESKU SLOBODE KAPI ZA SMRT KRV SE PROLIVA U VODE STO ME NOSE JOS OVAJ PUT   POSALJI MI VJETAR DA OPET OTVORIM JEDRA PA MI POZELI SRETAN PUT I NE CEKAJ ME NECU TI DOC ICI CU SIGURNO DO KRAJA NE BOJIM…

NE ZALECI SE 15′

  PRVA JUTARNJA KAFA CIGARA NOVINE NA STOLU DO MINULIH DANA JOS MI STAN SMRDI NA PEPEO I VINO MIJESA SE SA UKUSOM TVOJEGA PARFEMA   ZGUZVANA POSTELJINA JASTUCI NA PODU OSTATCI OD HRANE NA NOCNOM STOLU UKLJUCEN GRAMOFON STRANA A JOHNNY-EVIH FILIGRANSKIH PLOCNIKA   NE ZELIM DA RAZMISLJAM STO DONOSI DAN NI KOJE SU POSLEDICE ZA OVU STVAR OSJECAM UMOR I SIVILO U KOSTIMA KAZE DA ME JE GODINAMA CEKALA   NJENE CRNE TANGE NA OKNIMA SPUSTENE SLIKE PORODICNIH FOTOGRAFIJA MALE KAPI VODE NA STAKLIMA U UGLU BACENA GOMILA…

U mojim mislima led

U mojim mislima led, na uglu jedva čekam da je poljubim zbog stvarnosti gubim onaj sjaj što je davno šarao u meni.   Na metar sam od nje, ne dodirujem je kad je blizu jesam li miljama daleko sanjam o njoj.   Izgleda u mojim mislima led.   Moj čudan odnos ka tome svakako nije neobjašnjiva stvar vezani nekim zlatnim lancima, kao da nikad nisam sam.   Jedan sam dio njezinog tijela, jedan horizont u njenoj dalinji kao da sam uvijek tu kao da sutra neću ići.   Izgleda u…

Rey i ja (II)

Spuštamo se gradom mirno oko 20 i 2 gledamo se sa nekim guštom slatka Rey i ja.   Na uglu mi priznaje tiho, nesigurnim riječima da supština njenog zivota nije muzika. Priča o slobodi, o raznim temama duša joj je pola moja a pola njegova. Ovo sa mnom nema svrhe jer je mnogo starija ali ipak voli, ipak sam joj sudbina.   Sjedeli smo dugo ispod plavog neona ljubeći  se strasno bez razmisljanja, vani hladno nešto duva sa juga.   Pobjegli smo prema stanu, do našeg skrovišta uporno mi priča da…

REY

Ulazis u moje snove smijelo, okovana zlatnim licem vidio sam te jučer na uglu poželjeh ti kupiti ruzu. Ti koračaš prsno, odbijaš od sebe šljam. Ja ti nisam u tom sloju ja nisam taj. Koracima bacaš čini crvenom kosom uvećavaš plam, svi gledaju u tvoje tijelo nedorečeno ih odbijaš. Da li zelis moje ime znati? Il’ ti je dovoljan moj smijeh? Samo mi je tiho rekla zovem se Rey. Pozvah je do svoje kuće tacnije u moj stan, napravih joj kafu i istrčih po pljuge van. A u stanu ona gleda…

Čuvam taj osjećaj na koži

    Pozdravio sam se sa ljudima i pošo spavat mislio sam da se nikad neću probudit iz ovog plavo-belog sna.   Svu noć grizoh usne u sobi otvorenih škura na mesečevoj svetlosti bio sam kao vergula na nemirnom moru, između krajnosti, među dvoje. Čekah bar jedan šum, bar jedan zvuk makar glasnik, da mi neko na uho šapne : nisi je zamirito. Čekah ali ništa. Ni intimela da izusti bar reč, ništa.   Dan se prospe, od toliko želja da mi je bar jedu akvistat’ pa je bacit’ na…

RUSE NAS SVI

RUSE NAS SVI     RUSE NAS SVI A MI JOS MISLIMO DA KRIVI SMO MI   OKRENULI LEDJA JEDNO DRUGOM KAO BRACA U SVADJI PRAVE BUDALE OD NAS PRIJATELJU MOJ BAREM TO SHVATI   A IMALI SMO VE I SVE MOGLI ZAJEDNO IMALI SVIJET NA RUKAMA ALI NEKO GA JE UZEO   SJECAM SE TOG VREMENA SRECE  I NADANJA I SVE JE BILO KAKO TREBA DOK NISMO POCELI BACATI MRZNJU SA NEBA        

COVJEK OD SOLI

 DESNO OD SRCA MI BOL PRICAJU MI DA SAM NA RANU STAVIO SOL A MENI TREBA KOMAD MORA MALA BARKA I MIRIS BORA I ULICE HERCEG NOVOGA OD GORE PODARI MI VJETAR DA SVE BUDE KAO NEKAD DA NA PROVU LEGNEM SAM I DA CEKAM KRAJ PA KAD BUDE GOTOVA STVAR KAD MI TIJELOM BUDE STRUJAO SJAJ  KAD BUDEM CIST I PROVIDAN TAD NEK OSTANEM JOS JEDAN DAN I DA NE PRODJE NIKADA DA ODMORIM DUSU DA UBIJIEM SAN DA MI JAVA BUDE CIJELI DAN NEK OSTANEM JOS JEDAN DAN…

ZDRAVKO COLIC

U tami disu hiljade ljudi svi cekaju taj cas da on pusti glas i da krene predstava   Na prvi udar bunja zagrme basovi zaklize violine i on na scenu izleti   Onda hiljade ljudi zajedno kao jedan zapjevaju upale se svijetla svi su u toplom zagrlaju   Pjesma za pjesmom se nize svi znaju svaku napamet on bez umora pjeva ni na tren ne stane   Ma koja je to tajna pa ga vole svi ima nesto tajno u sebi sto ja ne mogu otkriti   Na koju foru…

CUVAJ JE, JER JA TO NIKAD NECU MOCI

  Vijerovao sam tvojim rijecima I sanjao kako se budimo sretni Kako sve glupo I dosadno Tone u duboke vode okeana   Kao dijete sam te volio Oskreno I sa puna sjaja Bez ijednog laznog daha Cijelim srcem mog bolesnog bica   A tesko volim nekoga jako I to nikad nisam znao Uz tebe sam naucio to Ali sad je prekasno   Odahnut sam nekim vijetrom O kome ne znam ni slovo On je sada uzor mojih tuga Nova jutra vise nece biti budna   Bila je to kasna vecerna…

AKO SE IKAD PROMIJENIS

AKO SE IKAD PROMiJENIS pa mi dio kamena sa srca skines ako operes svoje ime u cistoj, bistroj vodi Ako se promijenis dok sam mlad dok jos mogu prastati i dok nisam pod nicijim uticajem dok sam jos u tijelu djecaka Ako se ikad promijenis presto bi bit kamen i stijena i riba u akvarijumu ispod kojeg su naslagane stare ploce sagradio bi opet onaj most koji sam srusio zbog kojeg je putovanje okolo isrpljujuce i cesto nedovrseno da, stvarno se nikad nije zavrsilo Ako se ikad promijenis nek zazvonu…

A JA, ZNAM TE OSJECAJNU PONEKD

  TAMO GDJE ZELIS POCI GDJE MISLIS DA JE SAN GDJE SE VRIJEME RACUNA UNAZAD TREBA SRCA I VJERE U LJUDE TREBA HRABROSTI I SAMOCE SLOBODE BEZ ZAKONA A JA,ZNAM TE OSJECAJNU PONEKAD… MA NE IDI TAMO SU ZVIJERI TAMO SU GROMOVI TAMO SVAKO TRAZI SVOJE SVIJETLO U NOCI MA NEMOJ OTICI, ZNAS DA SE NIKAD NECES MOCI VRATITI ZA MENE JE TO PAD A JA ZNAM TE OSJECAJNU PONEKAD… REKLA SI OTICI CU TAMO DALEKO OD MJESTA I GRADA JER TAMO MOGU OSTVARITI SAN NACI SLOBODU, PLAVO U OCIMA…