Susret…

Juce kraj jezera dvije zene sretoh, Jedna place a druga se smije. Pitam ovu sto sto suze roni; ,,Zasto places a suze ne brises,,? ,,O covijece dobri,suze nisu uvijek plac, one mogu biti i rijeci od price koja se naslutiti da,,. Nasmijanu pitah;,,A ti,cemu tako krasan smijeh,,? ,,Pa ja covijece dobri, smijehom svojim nadu dozivam da cu jednom kao i ova zena suzama svojim,ljubavi svojoj,po licu svom spomenike dizati,,.