Javljanje iz praznine

U ovoj ruci vlada praznina pod brazdom na dlanu u muk uvijena   prolaze sati bol otkucava A praznina ćuti prazninom slomljena   kad bi tuga nestala i što to ona porađa suh zrak sam udahnula ptice prose sunce prekrasnim krilima   u oku tuga sasvim skrivena i tajna što piše pod kapcima kaže, žudi i buni se sad je vrijeme hej, mijenjam se   kad bi tuga nestala i što to ona porađa suha krv u slabim žilama ptice prose sunce prekrasnim krilima  

zauvijek kreni

Šta treba ti više tvoja sjena nekoć u galopu sad sve ti je bliže i sad kao i ti diše   drvo zelene naranče ispod oblaka trešnje i čvrste bobice prašine putevima pune tvoje džepove   pođi u kom smjeru sunce krene i ne vrati se u prvom naletu morske pjene tamo gdje uši mora su skrivene ljube ih moje usne crvene

kotrljajući

Duša se spušta ko prašina Tamo gdje nitko ne prolazi I gdje samoća svoj oblik ocrtava sve dok jednom ne bude ko nježnom rukom raspršena   Sve dok ne dozvoliš ljubavi da vodi u svoj svijet srca gdje vladaju drugačiji zakoni   tko zna kad itko zna gdje događa se kad dopustiš jer tada umjesto sata pod kazaljkom otkucava strpljivost i pažnja i češće traži se hrabrost a ne pravo mjesto   I dobro to znaš I u tišini slutiš da tvoji planovi su suvišni I  tope se brže od snijega…

Rastajanje

Riječi kapaju na papir, Molim te, otiđi. Ispisuju se jedna preko druge – odlazi. Uzmi svoje slike, svoju prisutnost i otiske, U mom stanu više nisu žive, gledaj ih kako sive. Pusti ih ocvatu prošlosti, pokušaj ih odvesti vozom za jučer nek idu.. Obećajem ti da činit ću isto, Prvo ću izdat´ noć  i  pogledat  u lice jutru, Prvorođene zrake Sunca nek probodu, tvoje navike, tvoj glas u mojim ušima. Neću te imati niti u mislima ni u riječima Pitat se kako si i s kim s sada Više me…

Prijatelju

  Nisu zvijezde to naša lica svijetle u mraku. jer nebo je ogledalo, a ti u njem miluješ svoj odraz pa se spotičeš, o trepavicu bolje miluj pod prstima ti zemlju i osjeti  snagu što okreće planetu   Misli otjeraj pokretom, poput smrada prijatelju, ti  nebeske staze gaziš a toga još nisi svjestan   Nije niti dan, niti noć i svijet se ne vidi okom pa pogled spuštaš u središte zemlje gdje bukti  lava, oh, ta lava što čuči u nama   Čitav svemir kao jedno biće diše tiše od…

Mislim na tebe

Na tlu sjećanja sjedim i pišem dušu, od nje trgam stihove svoje.   Vjeruj mi, Za ljubav ne postoji vrijeme, Samo predmeti blijede. I budi siguran da vjernost znam Sigurno, kao što noć dolazi  po dan Tako  znam.   Sad kad   nema te Tišina titra Tišina mrvi me. I svijet kao da je sakupljen U ovaj prostran dlan.   Možda si negdje u magli, Razliven, Ispred. I tu sanjaš Kao ispod toplog pokrivača   I kad već pomislim, da nedostaješ mi, namjerno, Upitam se imaš li oči, Da bi…

Naš početak

Prišao si mi i primio moju ruku, Na ulici kojom ljudi samo teku, Nas dvoje smo krenuli u šetnju.   Čvrsto sam uhvatila tvoj grubi dlan, U mojoj ruci postao je nježan.   Sve u nama se smiješilo, I  kaos svijeta se uskladio, U vrtlogu  pogleda, Vrijeme više nije trajalo.     U trenu mi se učinilo, Da mjesec je odlutao A ja samo osluškujem, Mekoću tvoga glasa, Tu krije se divlja snaga.   Stojimo zagrljeni, Pod toplinom tvoga bića, Tope se doline kamenja i leda, S tobom osjećam se…

Ponoćna pjesma

Oči su  kamenje tupo i kožu je zimski dah zaledio Hodajući bez koraka Svaki trag je nestao   Preko sjaja neba Tkanina prevučena Sporo ide pjesma Zalutalog   mjeseca   Ne čujem ništa više Gluha od tišine Ukopana u dubine Ko u zagrljaju suhe grane, U mojim rukama je   Neke riječi otvaraju srce Jedan svijet tako  ispune Jedan  glas nekome je spas Blaženi  topline čas   Lice mi je sjena nijema A tek malo mi utjehe treba I suzu da očisti njedra   Dok hladno srebro curi s neba Vjetar…

Mog srca pepeo

Tvoje suze, Ko sjaj mjeseca u očima Tiho odlaziš na prstima Od sada nazivat ćemo se strancima   A ja, Svoje nade sam ti predala, Svoju tamu  osunčala Nježnost koju čuvam , Ko cvijet  sam otkrivala Ko prijatelja sam te voljela I odjednom  izgorila   Ti si mog srca pepeo Predugo si me čekao, Imao, pa oklijevao Tvoj plamen ljubavi u meni Nisi sačuvao.

Ti me ne čuješ

    Obojena glasom bez boje Riječ upravo  nestaje Pred tobom Na dahu se otopi Kao da  sam netko  drugi Kao da sam odsoljeno more.   Sirene na valovima Ti ne poznaješ, Ti ne priznaješ, i ne možeš Kad odsanjao si svoje snove Ushitu se vječno opireš   Slušala sam šumi li te vjetar Nisam zvuka čula, A sati su točili dane, Sada kratim ovu  večer , spajam zvijezde prstima     Češeri su razbacani u moru Mi  zarobljeni  smo u kaplji smole    

Sjećanje

Sjećam se, Jutro je tek nicalo, i Sunce sve nepoznato je obasjalo Više nego jasno je bilo Da sam tvoja I ti si moj.     Vatra tvojeg poljupca, Bila je iznenađenje, I tebi samom. Tko bi rekao Ja i ti. Skriveni , A očiti.   Znaš, Moje tijelo, Pamti svaki dio, na kojem si ti bio.   Sad se samo za zaborav pitam I uzalud se nadam Da što prije te sustigne

Poslije snova

  Otvaram oči Budim se polako Sjećam se svega što sanjala jesam. Dodirom sam svjetlo otkrila Pogledom tajnu odala Korakom sudbinu mijenjala Moji snovi , Raspršeni kristali.     Jutro, Ne slutim jučer ni ono što slijedi Samo misli utapam u moru koje osjećam Sada moj jedini zakon je Vlastita predaja životu Što satkana je od melodije dima i Napeta je od  kretnji Njen beskraj završava u slobodi     Jutro, Iz  mora ljubavi sam izronila U mreže nebeske ga tebi donijela  

Sve samo ljubav ne

Prepušteno je višoj sili – dobit ću, ako prije izgubim tebe voljet ću, ako poslije žalit ću..   Ljubavi, sinoć si  ostala sama. Tko će se za tebe boriti danas? Ja kukavički skrit ću se u jutru I praviti se da ne postojiš.   Jer Ljubav više ne pripada zaljubljenima. Ona se pravi, mjesi i nadomješta, pa lažu tijela, i naše riječi lažu, to je glad sve veća, na sve reži, umara.   Odustajemo znajući – postoje drugi ljudi, nadomjesci sreće, i traju kratko kao bljesak munje na brijegu plastike,…

Osmijeh za sunce

  Smijem se Suncu, Taj topao osmijeh Jedino je što znam.   Njegove zrake Prate moje tijelo, I crtaju sjenu Premda mijenjam oblike.   Tad  vjetar mi Nosi miris cvijeća I obavija me laticama To je naša igra.     Na trenutak stanem, Pustim korijene Bez kraja Iz prstiju, Bez početka.   Tako osluškujem ritam, Taktova ljubavi Tu, Ispod samih oblaka.     U šalicu Sastojke sreće sam skupila, Kao topao napitak ih  popila. I polako spadaju mi stare ljuske I ja, Ljeskam se cijela, Kao nekada, Gola.   Ti me…

Zapaljeno more

  Hvala, Dobro sam sada, Zaplivala sam rijekom i, Osjetila se živom, Napokon, Bez čežnje, Bez rata, Bez mržnje, Podešenih strasti Što samo pirkaju.     Riječi najbolje navode Mame i zavode U  osjenčane kutke duše.   Sada mogu biti Sestra, I otac mogu biti, Svoja i  ničija, I limeni čovjek sa suzama. Sreće kušač, Jer više nisam  tragač.     Pogledaj nebo Pao je mjesec, Možda se izgubio, Ali Još uvijek je noć, zar ne? I Tko je stvorio vrijeme Tko ga je pokrenuo da teče, Kad satovi nisu bitni…

Noć

Gdje postoji noć razaznaju se  tuge i zvijezde što mutno sjaje.   Uz moje riječi, gore svijeće. Plamte kao ljubav.   A ja sam samo boja, umiješana u akvarel noći,   Možda me dan pronađe.

Izgubljeni

Jedno buđenje kraj tebe, probudilo je beskraj u meni. Taj trenutak , zapakiran, pospremljen, i utisnut u  kamene police prošlosti. Prepustila sam te njenim rukama.   Jedini dio stvarnosti, to je sjećanje, što nas veže, i tamo te čuvam. Ti si čudesan.   Kad više ne razumiješ svijet ni sebe, ti počinješ lutati, i osjećaš samo po navici. Kad si tužan, tvoja ljubav je potopljen brod. Voljeti tebe postaje borba.   Želim tvoj pogled, tvoj dodir, neprekidno nositi na sebi.   To ne  mogu  očekivati od tebe, jer uzeo si što…

Pijane muhe

Samo smo dvije pijane muhe, Zalijepljene u šećeru. Ja i ti Samo smo jako željeli I previše brzali, Na sve strane krenuli, A na istom mjestu ostali.   Loše je kad su pomaci Samo u mojoj glavi. Čekam još jedno ljeto Kojeg se neću sjećati. Zapravo, Čekam ljubav koja mi neće naplatiti.   Nikad nisam znala igrati mudro. S pogledom djeteta, Pa tko bi mi i vjerovao? Kad zazvučim Kao priča za laku noć.   Sebe prepusti, Srcu dopusti Istinu. Cijelog da te zavede. Onda nema straha Jer snažan si…

O nama

To Što ti imaš, Jače je od mene.   Zoveš  li to ljubav?   Pretačem se U zvijezde Dok moje tijelo, Gubi oblik Pod tvojim prstima, Ah.   Zoveš li to ljubav?   Često Tama prekrije Tvoje lice, A  ja upijem Tvoje sjene.   Ludost i žive Rane. Nisu Ljubav.