Besmislena pjesma

dani se mogu mjeriti i u kilometrima glad u kilogramima bol u minutama baš onim koji adolescentiraju u dane a ljubav se još nije postavila na tereziju bar ne u ovoj pjesmi   mislim poprilično je nebitno koju mjeru koristite uvijek je lako dati besmisao smislu   ah da i ta ljubav zaboga! previše se tog začina stavlja u pjesme imala je razne oblike ponekad sam je gledao sasvim nejasno, kao neman u snovima nekad je vidim pod vodom dok mi kroz uši prolaze molekule talasa tad je najbliža vremenu…

Računske operacije: dijeljenje i množenje s nulom

  sve neki matematičari u ovom svijetu od ega i zlovolje a opet vire na zadnji list knjige da vide rezultat   ono što se ne može naći u knjigama naći će se u knjizi što se ne može naći u riječima naći će se u šutnji   ali ne postoje knjige koje ne govore ni ljudi koji šute šutnjom   sve je govor   mudri podijeliše ruke na desnu i lijevu na ruku rukovanja i ruku milovanja   pretpostavimo da se milovanje odnosilo na stražnjicu i to svoju  …

Rođendan

ponekad mislim da je nešto promaklo da se kaže nešto što se namirisati mož‍e i od kuma i od slavljenika i od riječi i od misli ona je na pola od pedeset i voli snijeg oblikuje svoje osjećaje u drvene igračke na rođendane ne želi zaželjeti ništa posebno baš kao ja sve se crtice od želja gomilaju u zdravlje, ljubav sreću osim dobra u svim čulima koje joj moram ovako zaželjeti na pola od pedeset se dani vuku, nit žele gore nit dole a sve što se zaželi na godišnjicu…

Negdje između dva pasusa, dvije noge…

Šta sam zapravo ja, a šta je u meni iz knjiga ili ljudi? Do kad smo prirodni, kad postajemo izvještačeni, gdje nestaje početak, gdje postaje gluma?   Možda smo svi ustvari u knjigama samo se nismo potpuno pronašli i pročitali, a biografija ljudskog postojanja i života jesu knjige, lijepe, slikovite, rječite, voljene, zarazne, bolne, teško shvatljive, razumljive, različite…   Baš kao ljudi.

Lud je ovo svijet, osim pred ogledalom

sigurno postoji neko sa krilima i veličanstvenim počecima savršentva u očima   mora postojati   možda nije često u vidokrugu ali je tamo negdje konzumira svoj zrak puni džepove znojem vrti svoj film i pravo mu je svejedno kad se tvoje oči tope u talasima   sjeti se često si telefon vaspitno tjerala da primi pravu poruku ili si činila vaše zajedničke slike u mračnoj komori mašte tako vješto krijući kao da osobenjaci nemaju centar za emocije   u svakom trenu se kreira jedan lijep scenario za film vješt posmatrač…

Kameno cvijeće

Nestali u krvavoj magli nezaraslih rana, gledao sam ih. Koračali su mojim koracima, pričali mojim jezikom, disali moj zrak gladni od onog sto nemaju, a tako su puno imali. gledao sam sunce u njihovim očima, tinjalo je kao moja posljednja cigareta večeras snovi u gvozdenom oklopu. Iz usta su samo izlazile riječi, mračne beskorisne riječi koje su padale na pod kraj mene i kotrljale se po podu. Na dijelu tijela na kojem bi sjedili, izrastalo je korijenje i čvrsto se hvatalo za stolicu. nisu vidjeli, nisu bili slijepi, nisu znali…