Poezija.Online

Na zemlju Sunce je stalo stopalom zlatnim vrelimjesen, zima, proljeće, ljetoidilu i bajke svjetlošću plelo Zjena u zjeni, noću i danjudunje mirisne na ormarugodine i slova u kalendaručovjek izabran po poslanju Zadane vidu koprene dvijerijeka i potok suze što lijevjetrove studi hlad injem sijeduše svijetle po tragu grije  Sve stvoreno Bogom je datogospodar Zemlja ruke treba protkane […]

Preslicom prede s vinogradakoprene guste u koritu rijeke livadsko klupko vune je mekes jeseni plete zemaljske vijekemjeri po kroju, zapisuje u teke Kredom iscrtava obrise slike  na kapi se ne vidi in vrh kikesa oblaka siđe bez puno viketajna je noći i bijeloga danasvjetla je i kada padne tama  TvT

Što to divaniš junače?od kud’ vjetar puše?do meraka tebi, i ašika nije,već do kočopera i do šege puste;košulju bijelu do lakata sučemjesec plamti, a srce ga vučena fermenu šare po Selminu ćejfu,a dimije zlatne po tananom kroju,u njem’ behar po mraku i dankuna sećiji prepustio se sankujaše Šaraca po kaldrmi juri,sablja zveči, na megdanu tajac,oči […]

Odeš li sjenovitiom stranoms kormilom jedrog maslačkai nemirnim korakom mornarana zapad, sa zjenicom u zenitu što tumara, s prolaznosti dana s krilom galeba u niskom letu,noseći nostalgiju, tugu i sjetus prtljagom stranca u svijetu uronit ćeš pogledom u mrak  namignuti mjesečevom satu,jug u krilima laste prkosi svijetus rodnom grudom u pečatu TvT

Kad riječi su suvišneti šuti, odmakni seod zaudaranja kvarnih zubi, slaže se abecedapo kalupu žutog tiska,nanizani rečenični nizovi biserno – olovna niska, da im je bar mrvica sa trpeze od slavnih,Wikipedija ispunjava taj trenutak osoba “javnih”sporedni lik očaravajući sebeveliča, baš o njoj i komarcimaslična je priča, koplja se lomena lomači zbirnih knjga,sazviježđa su čuvari misliljudskih bića; govor mržnjepucanj je u […]

Kad jednom odlučišodapet strijelu, vrh sesažme u točku cijelu,sloboda izbora plaćacijenu, ishod prije uzroka,paušalno iskušava Boga,djela ostaju zbirno svoja –ljubomora i zavist ekstraktje zloga, fanfare bildajupompozni ego, uspjehesilne besramno broje, u dušicrnoj, ni vrijeme, ni prostor ne postoje, noću se i sjene boje… TvT

Laju zjene sa zida, boje se svoje sjene, nemir ih dira, u gusto spletenoj mreži pauk dugačkih tankih nogu, povlači nit do brida, sjena pretrči put, a on zavibrira, povlači mrežu, u noj čitav roj muha zunzara, dobro odgojenih za pljuvanje, svaku nožicu umočile u svježu tintu, pa ispisale vlastitu stranicu već požutjelog lista, uzor […]

Pogledaj me, to sam jaista, al’ drugačija, gledaj mene iskače srce lako iz grudiprošlo je dovoljno vremenasamo smo ljudi – gledam tetijelo govori samo, smanjilo seal’ još je snažno, ne grči pestibol u istom kalupu se gnijezdi,godinama služi istoj svrsi,gorivo za mržnju, bijes i patnju;krivac mora osjetiti kaznu –Pogledaj me, opusti oči, lice,ukočenost ne provodi […]

U oku postoji jedna suza, potpuno tiha, potpuno nijema, u njoj su zapisane sve radosti i tuge svijeta, sazdana od soli i svjetla, biserje rose na livadi prepunoj maka, zrnje stasa iz klasa, dragulj noćni rođenjem postaje krug mjesečevog sjaja, napuni ocean od kapi za tili čas, a nije pustila ni glas, ima sliku početka u […]

Kažeš, godi ti tišina, i sano kojem sanjaš, i ne znašotkuda je zapuhao vjetar –iz sjene bijelog jorgovana,  ili je s balkona rasuo laticei sjurio niz drvored uliceskriven od plahih očiju pticeprašinu s ceste nosio u lice mirno su zobale dvije grlicena pločniku ispred kućnog broja,pokoja kišna lokva i njena sobai prozor što pogledom obasja dugu […]

Da li je daljina prepreka za ljubav, ne znam, blizina rasplamsa žar, (skovala je skriven plan) gledaš u licitarsko srce, poklon celofanom zamotan, ogledalce zrcali rumeno lice, al’ ne znaš otkud je taj dar, nevidljiva sila zakači se poput čička, brajda nadvije lozice u petlje, grožđe zasladi usne i pjesme, cvrkuću ptičice sretne, riječi se […]

Ščapili su što se ščapit dalo, “iščašeni”od ideja samo, svijetsko je pučanstvo s njima zapjevalo, iščuđavali se letu umjetničkog akta, iščlanjeni iz spektakla prije samog kraja, iščeprkali su abecedu baš od prvog slova, i eto skoka, ščepili su iz dvoskoka k’o iz topa, dobra pjesma iščita se iz onostranog broja, puščano će tane zaustaviti ŠČ moda! […]

kad previše je sunca ti zbriši treba krilima zamah, duboko diši turoban je oblak, glasno vrišti teškog bremena i nebo se lišivalovi sjećanja naviru, a ti pišiglas kiše postati će sve tiši i tiši čuperak kose budno stršilice ogledalu snom se mrštivjetar zapuše, sva pravila skršisunce odrazom zlatom pršti, prepušta se oblak snu i mašticvjeće mirisno zapleše u bašti  […]

Možda, ne nije možda, sigurno je tako, svatko iznutra gleda, al sad je naopako, taj trulež plijesni lako se mrijesti na suhom zgarište misli pepelom krsti  suhog lišća pokrov i miris  u otisku sjećanja ne skreće na svjetlo, opaža zjenica tamu u ogledalu lice je tijesno, um  smrt gleda bijesno, iskoči  sablast i strah zauzme […]

Tvrda glava koja jedro lomi vraški napeto boli bilo da su jedra telomeri po kodovima teksture  novo nebesko krojenje uraslo   u korijen riječi, neće izbjeći  diskurs na kompasu putovanja dokle dođe pisac čovjek koji je bez ideja svojih otisnut na maglovitu pučinu hoće li ga probuditi grašci dječačkih snova s veslom u ruci u nemoći […]

Neki dani zaspu  ušuškani u bjelinu prekriju preko glave sanjajući nasumične neuronske slike sklone stvarnosti tvarnih snova distopije pjesničkog doba sanjarenje sklupčanog klupka isključivog ali slogovno i mozgovno mogućeg smirivanja  nakon brainstorminga  I mnogo muke snježne oluje do Fahrenheit-a stabilne valne dužine TvT

Možda nije bilo vrijeme, a ni mjesto za pletenje,  nametalo se s 30 očica  stado crnih i bijelih ovčica, nastrigalo runo čiste vune mustre prave, bit će bune  pletu po modelu za pudlice za vile i vilenjake, In su kape  plave čarape za Štrumficu,  pride namet za vesticu,  motalo i odmotalo klupko cijelo,  pjevalo i […]

Vjetar u krilima glinenog goluba  prkosi silama gravitacije  ostavlja bez daha široka prostranstva pivučen rukama ambisa od čijeg je  jata oblikovan um iz praha izvanjskih zlatnih polja Velikih i Malih nebeskih kola  kruni i melje zrnje hraneći zemaljska jata doletjelo vrijeme u poslije, prije i sada vječnog iskona udahnutog u oblik srca bića ne znajući […]

Riječi su otrov ili lijek u duši imaju izvora tijek njihov zvuk, boja i ton štima će glasnih žica zvon za riječ se čovjek drži, a za  rogove vol, stane na vrh jezika ustrajno tjerajući po svom,  kad za jezik vuku, riječima tuku oštrica mača od vrline je jača a znamo, dobro se dobrim vraća […]

Predočnik, ispred očiju titra, sijeva, sniježi iz kutije, tko gleda, tko drijema,  stižu vanzemaljci s lijevom stranom desno od joha, aloha, hakuna matata zmajeva glava iz nekog čudnog doba nježnost prstiju u korijenu melodiju hvata navijanje resice uha iz kutje muzučkog sata ili Obelix iz ljubavi tajni napitak stvara koža obranog mlijeka, nježna put trapista […]

Količina ne  ispunjava masu glupost udara trasu prostorno veliku ma koliko dugačku za spoticanje, tlocrt vizure pogleda ispunjava nebo u koje stane obim sata i pomicanja klatna  na desno ili lijevo  rotiranje bez podizanja glave hod u ralje  lavlje  u kojima spava  jednoznačna glad  uspava nakon poriva nagona čovjek nikako  da se nasiti  mizerije, tuge, […]

zaboravi vrijeme u kojem patiš,  osmijehe skidaš i opet ih vratiš s druge strane lice promatra grimase, kome misao i riječ da vratiš  smisao duple maske izgubljene klase, vrisak mase  predugo  u tišini zapomaže do suštine kosti  o tome tko si, uvjeren da još može se vratiti mladost pobijediti smrt biti lijep  postati pametan steći opipljivo […]

Šećerna vuna bijelog jata kuca zima na mala vrata  zablistao prah srebrne soli  vatromet inja veselog svata sijed maslačak glavu goli vjetropir paerjasti jastuk koli  čijano perje rukavica hvata  nečujna kočija nebeskog ata  okreće se kolo od kolovrata  TvT

Sloboda je vjetru ime, zime su prošle i proljeća će doći sve će proći, obličje svijeta u oku se ne mijenja, svijest je ponuđena od Boga samog tko vjeruje, tad djela govore sve drugo su suze potopne TvT

simultanost pljeska  nije slučajna, srednjak određuje smijer vjetra,  mornari to znaju kad umorni od putovanja stanu i na slanoj palubi  jedrenjaka, rekapituliraju  putovanje odabir izbora  nema ništa sa spoznajom iz mog arsenala jedino je ime more bit krivo i zbog toga  postade sivo svako slovo  i bijaše na tronu gospon Tomo i odluči kanđijom vitlat […]

Nek brat brata voli,  onkraj svjeta jato je planeta ljubavnih svjetiljki od tame, osjetih kako boli to rame, (ponuđeno za plakanje)  lijevo od očiju, gledaj kako se bude izmjenjujući poglede, sišlo se iz polumrtvih u grob živih lijepo, umiljato, osvješteno nakon žetve, sad sijevaju Ilijade i Odiseje, tonu bijele zastave, gle mudrosti kako izranja iz […]

Note lamentiraju i sviraju  melodiju praskozorja( čija misao se spotiče) loptica je u zraku, nit udarit, int otpuhat meduza u moru , a ribe na  suhom, prepolovi jabuku i tu muku stvaranja ostaviti vlastitom umu, naći svoju paradigmu po rednom broju  ili po kemijskom spoju, što je osobni izbor, poezija ljubavi i iluzija stvarnosti održivi […]