Izrasti iz neznanja

Ne veži se za suzu iz oka ledene vrhove ću prijeći sigom otkinuti riječi sroka ogoliti mržnju ljubav doseći Bešumno zrakom orao kruži glatke su litice, a vjetar južni visove tišine s krilima združi sudbina samoće krik je tužni Rasparaše nebo oštre kandže srce krišom zaplakaše, slijede grabljivice kapljice krvi svježe strijele odapinju misli bijedne Pod krilom pulsira svijet, nebo je vječna tajna –  da bi razumio let, izrasti iz neznanja

Nebeske mlaznice

Dva jezera probuđena, snena uznesene tišine zvijezde Danice- Još uvijek sjaje k’o voljena žena što čuva tajnu pisma na dnu ladice Rekoše, ostat će zarobljena, sama, u vremenu što gradi bijele tamnice, ne ljubi više; a oči žive nebo listaju, k’o tisuće kometa s kišom blistaju Da je vrijeme što nekad  je bilo, sada sačuvalo ritam riječi, ljubavi i sklada, poklopile se bi se kazaljke istog sata doletjela bi na prozore zvjezdana jata Otvorila bi ona dubokog zdenca vrata, s litica plavetnih more bi poletjelo tada, u vizuri daljina blizinom bi…

Dnevnik

Čuješ li zvono dragi? svetost podneva, požuri, imaš još vremena zapeti vlastitim jedrom, otplovit polove i zemlju u mržnji  svojoj, isprazni džepove od kamenja, ako su ti  Ikarova krila U Sunce ne gledaj  – strah od pada i leta? visina ne zapovijeda! Ispravljaš krive Drine vremena, radi kao te volja, sloboda je u okovma kova oko misli zapetljanih podne je u svetosti dana a ponoć već otkucava…

Kokošinjac moga doma

Kokošinjcu moga doma s radošću su koke nesle, u njemu mir je vlado nitko – nikog nije klao, jarebice i fazani  lasice i ćurani šetali su pokraj koka pjevalo se iz šumarka ptičjim pjevom od uranka a i lija repa duga u dvorištu je bila druga, zbog nje oroz nije plako’ u dvorištu je sretan zemlju zagrebao kad bi svoju  koku zaskočio! Meni ova slika osta’ i nek’ je jer u kokošinjcu moga doma nije bilo niti mržnje niti bola!

Pola u jednini

Vrijeme namješta zemlju k’o jastuk prije spavanja, pod glavom kamene tišine utroba bučno ključa – vrije čovjeka razum plače i smije se nejaki smo  sad –  k’o i  prije nebo  prisvojeno okom skriva vješte zamke uma izabereš misao volje svoje prisvojiš  k’o da je  tvoje uzmeš početak istog kraja istog pitanja –  onda i sada  tko si ? što si? Čije je more šuma trava, jeli u  čovjeku mudrosti,  da podarenim zemaljskim putovima vlada htio bi i nebo pokoriti mišlju vaga dobra i zla – uzaludna nada od nje se…

Zolja

Ne padam na ukuse loše dragi izaberi što te volja, bila zolja Madam Bovary ili Jean-Paul Sartre biraj likove i siguran text uvrstit klasike, siguran je gest – glavni lik treba bit bez ega, samozatajan tajanstven i svoj bez crvenog tepiha i vatrometa vidljivog repa kišnih kometa

Most, rijeka, voda i luk svoda

Slabe ruke slabih ljudi jake su u pravednosti jake ruke malih ljudi čvrsti stupovi života slabe ruke jakih ljudi slaba spona tijela i uma jake ruke jakih ljudi razmeću se snagom slab um slabih vrlina oslanjat će se na razum jak um jakih vrlina razlikovat će istinu od neistine, doživljeno od doživljaja, racionalno od iracionalnog, znanje od ne znanja, zamka koja je jedino vidljiva izvana, iznutra je važna za spoznaju koju istina ne treba dokazivati nego samo pokazati vidljivo i očigledno, što laž pokušava skriti ispod uma uz pomoć limitiranih…

Alfa vučica

Ima očnjake kao ti, ženka vučica bira alfa mužjaka bez straha gusta dlaka i podlaka sa zagrizom oslobođenja od zvuka ispričanog pročitanog, zapisanog; slab mužjak, krade zalogaje – vučici u oči gleda podvijenog repa iznošenog oronulog krzna ni na mjesec ne zavija više pogled mu izvire iz mraka (od straha) kad lišće i sjena zašušti, još tiše u jazbinu se zavuče i ništa više..

Mačak i časovnik

Uvuko’ se u patronik k’o kukavica u časovnik, čuči čeka, vrat ga muči čami gleda čekajući, čeka ku – ku zidnog sata, trči skače ne zna šta će, repom maše brkom soli,  mijauče frkće, lovi pticu krajem oka hvata –  stavi ku- ku rez na vrata mačak osta’ brka suha, kukavica sat svoj čuva!

Pepeljuga

U čahuri novog dana ostala je nit moja i sva nadanja o ovom svijetu  koji sam  tkala! Zašto žive od tuđeg, bola shadow tijela moga, poznajem svaku stopu stiha svoga – pričekat ću da isprobaju svi cipelu i vidimo jeli noga moja, maćeha svojim kćerima odreže prst da bi stigle do trona,  biti nadahnut riječju,  hodat svjetlom stazom čovjek mora Obuti tuđe cipele misao je spoznaje tereta života na putu koji duša kuša, darove neba Višnji daje – uzmi srcu kad ti treba al’ ne uzmi dijelove tijela ni tajne…

Pogrešna nota

O draga, pošla si za tugom ispjevati je želiš, duše nota svjetlo iznutra, ne vidiš put od mraka, stope u mjesečinu uroni, nek’ kamenje drago zasvijetli, spotakla si se o stih i sad te muče riječi, u početku svi  odsviramo pogrešnu notu jedino pitanje je, pišeš li sada okom  srca svog, Lola draga!

Kamen

Sjedi i odmoriumoran si putniče,reci što te mori?bat srca čujemzvijezdama se vodišu procijepu noći svijetle snove lovišsjedi putniče, odmoritu sam, stijena živau djeliću menebit je svakog bića;srca kamenih imaali past će kiša, a cvijet promoli glavuizmeđu mog krilazaklon čvrstog tijela,krhkog cvjetnog bilaOdmori se putniče,I planine se umoreod vremena i kiša –zaplaču, al’ srceje veliko putničei kad kamenom putove poploče …

Slova slogovi i Riječi

Ptice pjevaju, poje, od proljeća, ljeta, žive pjevati se mora, u njih žica glasa mila svira pjesnik živi od slova, a ptica od zlatnih nota riječ’ il’ pjesma, pisati i pjevati ljubav mora što li bi duša iznutra, k’o stajaćica voda bila Pjesme dišu stihom, loza svita, grozdom rodi vino grlom žednim poteče od čokota rodnih misao i let  – pogled oko cijelog svijeta vodi niže riječi , grivna jezika mnogih sjajem gori lijepi su u lijepoj duši, blagost, blagošću zbori Svjetlost na zemlji  bačena odozgo, osvijetli list požutjeli i…

Bunar svjetla

Ljetni zvjezdan, Božji bezdan gleda s obje strane, bunari uski bunar iz njegova oko svane Suzi oko čovjekovo na ljepotu prosutu odozdo i odozgo u duboki bunar zvjezdan silazi svijet je tako velik kad iz jedne točke spaziš svjetlo nahrani i brani cijeli svijet Zvjezdan je zvijezda oka žuti prosuti prah, poslani ljetni mir, durbin noćnog oka

Ljetni zvjezdan

Gdje je glava tulipana, svukoše joj drugovi perjanicu , jeli  sokolica u kukavičjem gnijezdu prebira jaja ?  muči je gologlavi sup, zaštitnik grada Što ju to spaja sa ovim bijelim svijetom strah  od visine nema,  lovi iščijano perje kiti se nakiti  okiti, tuđim leti  perom Lijepa kata, ljetni zvjezdan, miris srca čista,  baci kamen bez grješna djeva uzdignutog  velebnog stiha

Ljubav ili…

Od kod izvira trpljenjek’o obraz prekriva maska.Podoba v mirni vodije razbito zrcaloin sedem let bolečine. Ne, nisem pozabila Boga,niti sekunde, niti črke,niti besedo brez ljubezni. Vsa tišina neskončnostini tako glasna kot trpljenje.Damaklov meč nad glavo,zareza na duši. Ljubezen ali ljubosumje? Ročaj od zlata skovan;konica bridka, gladka,voljna boriti se častno,ampak ljubezen je trpljenje,pirova zmagamed ljubeznijo in vojno. Ko ljubiš pozabljaš sebe;angeli previdno letijonad svečo,ampak ogenj gori v notranjosti. Nobena žalost ne bolikot zlomljeno srce. Kje je steza in kam vodi.Ljubiti sebe ne znamtako kot rada te imam;čas in prostor ne pomenita…

Razum

Kidat’ će te, gristi grepsti na kalemu tvome gdje se svjetlost rađa, natopljena krvlju britka oštrice mača Božje sluge , što li traže iznutra tihi glas misao važe dok uobliče lik, naravi jednina osmisliš biće svoje, čitaj knjige! Dan…dva ili vječnost cijelu ? zavisi o liku i obliku koji nosiš, za koju ulogu krojaču godiš ako si skrušen i Boga moliš ojačat ćeš brzo, ako iskreno voliš…

Klepeću lepeću

Lepeću krila, u procjepu vremena slučajni susret oka skinuo povez, slagalica sljubljena u zlatni rez proporcija iluzije otkrivenja riječ kristal pahulje oblikuju dlana vez Vrijeme je putnik iz sraza zvijezda ljubi, kad ga ljubiš, gubi kad ga gubiš na stazi iskušenja produži mu let u zamahu krila, stupica misaonog lanca, kratak i dug je put paradoksa nisi vanzemaljac nit’ stranac staza je uvijek ista, čovjek je postao-ostao nepoznata slagalica

Geni broja tri

Pišu se pjesme koriste se vesla – poete traže struju, mora da je Tesla projurio brzinom svjetla iznad stiha uzletna je pista, sijeva gromi s vrha Mora se pronaći postojanja svrha genetika je važna kada svjetlo žmiga koga i što je volio zar je koga briga njegovo je svjetlo probuđena knjiga Informacije pršte u iskrama bljeska more ih cijelo, površina vala ljeska sad ih okreće ličko logičko kolo, nebeski virtuoz nebom svira solo Mudrosti je tražio, našao u stihu današnji poete nemaju tu sliku očajanje piju ruke pećkom griju da…

Promocija

Čokot bijelog grozda slatkog vina crnog mošta verzija pijanog rujna i vizija – zaljubljenog mulca gutljaj opor kapljica slatka ruka glatka ljubav vruća mošt vrije bura brije bijelo grožđe usnom prođe brkovi i brade slave, ave, ave, cvjetni voćni okus Istarke malvazije