Taverna snova

Pojavi se ponekad neobična misao kako vrijeme ubrzava utiskujući zaborav između dva zagrljaja. Više ne pamtim što je bilo i ne sanjam što će biti. Više ne pamtim tko sam ni što sam mislila da jesam. Rastače se stvarnost u kapljice i nestaje u mraku opustjele ulice. Korakom bez sjena nosim kaput želja i goruće srce. Grad je moj, i kada usne i nestanu sva lica, ja otvorim vrata Taverne snova gdje sjediš u kutu i nudiš mi piće- prstohvat tajni i čašu sreće. Kroz košmar od straha, žudnje i…

Monolit

Stojim u blatu istopljenih oblaka I vrijeme mi kaplje niz dlanove Na svodu od pare i perja Moje sunce vrišti u podne U kaljuži jada pomazat ću noge U škrgutu zubi čuti cvrkut ptica U morima ispranih mozgova tražit ću školjke Pomirit ću se sa svijetom Koji me se doticati neće Ni najtvrđa stijena neće ostaviti traga Na crnilu glatkih zidova Samo će sitna prašina Kradomice obrisati smiješak S mojih isklesanih usana