Svaki dan je jučer

  ……….meni ne treba vrijeme , sat , jutro…. Meni treba hrabrost da ustrajem u svojoj odvratnoj nepredvidljivosti poslije koje zbrajam ožiljke kao smjerni dušobrižnici svoje ovce koje ih slijede. Meni ne treba vjerovati ; izvučem se nekako iz laži o sreći pa se sunovratim istim putom u veću laž. A sve samo zato da uvjerim one koji vjeruju, da se smiješim dok bez riječi pametnih kružim ovom putanjom koju normalni………normalnim životom zovu

Uzaludnost nema imena

  …ali , nije vječna! Uzaludnost nosimo u sebi u danima odricanja i od svijeta i od sebe. Postoje takvi dani naravno i svatko tko ih prodje taj osjeti  teško breme  vječnosti kojoj se ne nazire kraj. Nema toliko sretnika , koliko ima onih zavučenih u svoje pukotine uzaludnosti , a nema ni toliko nevolja, da na svakom plaštu obavijenom oko čovjeka ne postoji  tek mali prolaz za svježinu života zbog kojega……uzaludnosti ne dajem ime