Izrečenost

Polica nepotpunih priča. Dovršenih usprkos neostvarenosti. I prazno mjesto za našu koja formom ne pripada tu. Propustom pisca priča bez početka je dobila izrečenost, prolazan obris je poprimio siluetu konačnosti A neprešućene riječi  oskrnavile  tišinu.   Umjesto osmjeha prokumlost suzdržanih suza Umjesto poništenja ovjekovječenost. Umjesto tačke nova stranica. Bol i bliskost. Oštrina ruba pređene granice.   Bez namjere  da molim za vraćanje u prošlost I ignorišući  potrebu  da opozivam učinjeno dozvoli da se unaprijed odreknem nagovještaja, nespokoja  kojim prijeti sledeći dan. A ti Samo povjeruj zaklinjanju u laž bez krzmanja.…

Ponovo……

Evo me opet na mjestu starom U potpuno drugom vremenu Sa na isti način drugačijom osobom I opet sam ništa I opet je sve.   A nemam vremena za….. ovo Jer cijelo me klupko stvarnosti čeka Da razmotam ga u život Dok ja dvojim nad pepelom ruševina Koje znače mi od života više Ponovo……   I uzalud sada svjetlost me mami I tople mi ruke zagrljaj nude U pepeo tonem, stapam se njime Bar jednom, bar tako tvoja da budem.

Dok te nema

Hoćeš li znati prepoznati moj trag Kad se preneš iz svojih daljina I pronaći me u istom stihu U mojim čekanjima…… Hoćeš li znati sastaviti dijelove Mog srca razlomljene Kao poklon za tebe Sačuvane……. I hoćeš li me tamom sakriti Prozore moje duše zamagliti Šuštanjem lišća odjek zaglušiti Da valovi nadanja me više nikad ne preplave Dok te nema……

Tren

I tražim ti opet pogled u daljini Onaj trenutak Djelić sekunde Kazaljci na satu neprimjetan Toliko sićušan u beskonačnosti, A beskonačan.   Prelomni trenutak U danu U životu Koji odlučuje o daljem toku Svjetlo il’ tama Noć ili dan   I onda nastavlja svoj bitak Udobno ušuškan Sakriven Neprimjetan U šušuru važnih događaja Životnih matura Prekretnica I jedini bitan Jedini pokretač ičega bitnog.

Odglumi mi

I samo još ovaj put Mi odglumi Da mariš Za ovu iluziju Za ove šarene krhotine Blagi odsjaj Nečega Što nikad ljubavlju zvali nismo.   I samo ovaj put Mi prećuti Da osjećaš nagovještaje Uzburkanosti i Svog odraza U nepostojećoj suzi Neispuštenom kriku Neizgovorenoj riječi.   I poljubi me Nježno Duboko Utisni svoj trag U mene   I idi Dok još je vrijeme.

Igra sjenki

I nećeš to biti ti I neću to biti ja Ali neće to biti važno U igri sjena Obučeni u kostime za prevaru Igraćemo svoju naučenu unaprijed pripremljenu ulogu I neće biti važno Jer i kada ostanemo sami I zavirimo u najtamnije, najudaljenije kutke Sakrivenosti Nećemo znati vidjeti cjelinu od puzli Sastavljenu od odglumljenih dijelova U najspektakularnijoj obmani Samoga sebe.