O, srce moje

o, srce moje zaista si se naradila vjerujem ti da si koma a i rekla si da te boli glava i meni je tako loše kad sam puno za kompom to što nismo po par sati online ja se oporavio al mi fali spika sa tobom da si mi bar ok da te ne boli glava i da se nisi zasitila kompa..ja kažem…kante 😉 te da malo spikamo nazvao bi ja tebe al mi to malo neobično tako pričati zato što se naše okice nisu vidjele što ne znamo tko…

Sjedim

U naručje dođi mi… Smješkam ti se… Zagrli me… Snažno… Želim biti Tvoj… Ti Nježnost Moja budi… Grlim te Snagom svom… Puno značiš Srcu mom… U cjelovu Srest ćemo se mi… Tad Započet će naši sni… Fališ mi… Laku noć… Puse…

*_* laku noć *_*

joj kaj me ovo ždere ne mogu do drage svoje ni prek žice 🙁 a da joj pošaljem mail!? viš baš bi mogel jen u zagorskom štihu 😉 no ne baš doslovno moj andjel već haja…sigurno dušice moja draga i dobra rekel sam da idem rano spat al nikak da si legnem hoću videti

Srećo

srećo i moja malenkost ponekad ode u šetnju prije spavanja u pratnji moje ljubimice na četiri noge.. šećemo.. šećemo tako mi ona pogledom prema zemlji ja pogledom prema zvijezdama.. mislima strujim prema Tebi i zamišljam kao da si pored mene.. događa mi se da ispružim ruku sa željom da se naše ručice, prstići igraju.. srce se u takvim trenucima posebno osjeća.. osjeća se da mu je “netko” jako blizu i divno mu je.. pod istim smo nebom.. koračamo.. svaki svojom stazom..snova moja vodi k Tebi.. zlato moje.. tako sam jedne…

Srce moje drago

srce moje drago došao sam da ti kažem kako je danas lijep dan vanka i u meni svako malo se nasmijem i sjetim se tvoje rečenice > što možeš ti mogu i ja 🙂 radosti moja ja sam sada nasmijan :-)) zahvaljujući tebi srećo moja budući da ti možeš što mogu i ja 🙂 vjerujem da se sada lagano smješkaš želim da taj divan smiješak na tvom licu ostane u tvom srcu da se pretoči u čitavu tebe i da tako koracaš kroz život nasmijana puno pusa šalje ti tvoj..…

Srećo moja

srećo moja kad bi bili zajedno noćas noćas, ostadoh bez teksta jer ti si prišla mi prišla mi srcem tvojim srcem tvojim diraš me srcem mojim diram te jedina moja prilazim ti raširenih ruku dođi mi vesela i sretna budi u mom zagrljaju zauvijek laku noć* šaren buket pusa šalje ti tvoj *

Kapi kiše…

na prozoru su kapi kiše… sve ih je… više…i više… jesi li kad promatrala… kapi kiše…kako ih ima… sve više…i više… na prozoru…su kapi kiše… koje klize… sve više…i više… kapi kiše… stapaju se…jedna u drugu… sve više…i više… kapi kiše…

Smiješak

Cvijetak se meni nasmiješio i očaran sam bio, tek što se pogled s pogledom sreo već sam se zaljubio. Zaljubio sam se tako, da jače ljubiti nije moguće. Kako li može toliko ljubavi stati u jedno srce? Sad evo stojim pred ljepotom – i čemu da se nadam? Ko putnik na putu, pod olujom, i čemu da se nadam?

Poezija oplemenjuje

Svaka lirska pjesma oplemenjuje i autora i čitatelja. Iznimka su one nezgrapno sročene “pjesme” koje pozivaju na mržnju i netoleranciju pod sloganom patriotizma ili čak veličanjem jedne skupine ljudi i omalovažavanjem druge. Pjesma se i piše i čita kad je srce puno emocija. Ljubav prema ženi ili muškarcu, majci, Bogu, prirodnim ljepotama, rodnom kraju, cvijetu ili životinji, cijelom svijetu – najčešći je motiv. Mnoge ljude riječ poezija asocira na ljubavnu pjesmu. Međutim, osim ljubavi, ljude ispunjavaju i drugi osjećaji koji traže afirmaciju. Nekad smo jednostavno veseli, razigrani, skloni šali, “pucamo”…

Ti cvijete moj tajanstveni

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna, tražio sam te ja i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te, duša mi zadrhta sva. Srce je moje naslutilo tajanstvenosti moć, srce je moje oćutilo kako se vedri noć. U mojoj je duši sijevnulo svjetlo golema blaga. Sve moje biće je čeznulo za tobom, za tobom, draga, ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna. O, bogat sam – pomozi mi da podignem, ponesem blago svoje, sve blago duše moje!

Želja

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu. Kad bih u noj imao jedan mali tepih I kad bi sve to bilo moje. Stol, mastilo, polica I na prozorima moje zavjese. I na polici kad bih imao svoje knjige. Kad bih imao jednu malu, malenu kuću I u njoj ženu koja bi me bez para voljela… I kad bi ta žena bila moja. Ma gdje i u ma kom mjestu bilo, Kad bih malu, malenu kuću našao, Dovoljan bi bio jedan mali tepih, Dovoljan, pa čak i suvišan. Ma gdje, u…

Madrigal

Šute šume i rijeke, more bez vala sniva, vjetar u spilji smiren otpočiva, a tamna noć je puna tišine, koju stvara bijela luna: svu ljubavnu milinu mi sakrismo u tminu: nek ljubav naša večeras ne diše nek se ne glasi, nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.

Hoću li..

o Bože.. kako sam gladan.. Njene tople riječi Njenog pogleda.. kako sam željan.. Njenog osmijeha Njenog zagrljaja.. o Bože moj.. hoću li ikada.. vidjeti osmijeh moje princeze Dajane čuti Njenu riječ osjetiti nježnu ruku Njenu hoću li.. hoću li ikada uživati u toplini Njene mile duše.. hoću li u zagrljaju Njenom biti.. hoće li Nas Ljubav posjetiti.. hoće li.. volio bi da mi piše.. kako li samo Njeno srce diše.. večeras.. tako mi je.. nekako.. brzo.. otišla.. legla je umorna.. bdim nad njom..

Draga Dajana

Najdraža radosti.. Prijateljice moja.. Nježnosti.. Nisam mogao zaspati.. U meni je nešto puklo.. Sklopio sam ruke.. Okrenuo se na drugu stranu Prema prozoru.. Vidio vanjsko svijetlo Zaklopio oči i počeo moliti.. Niz lice spustila se prva suza.. Izgovorio sam par riječi.. Proletjele su neke misli.. Suze su nastavile dalje teći Sve više i više.. Tada Onako sav u suzama Kleknuo sam kraj kreveta.. I počeo jako plakati.. Obraćajući se Njemu.. Spominjući mu tvoje ime.. I želju Želju za nekim poput tebe.. Proveo sam tako neko vrijeme U valovima molitve, suza…

Среќна Нова, љубов моја!

Дваесет и осум години пројдоа. Си помнам. Во салата на малиот, неугледен хотел, мојот копнеж и јас, чаша пиво и врело кафе. Оркестар во ќошот, Л тoм ди мигẻ во воздухот. И дим од Малборо. Во Струмица, во Македонија, стотина весели луѓе во салата на малиот, неугледен хотел. Стотина драги, срдечни незнајници, Л тoм ди мигẻ во воздухот и мојата тага. Пред хотелот ветерот фрла на мене снег од Попчево, грчки и бугарски студен снег. А некои други модри планини што само ги наслутувам, во темнината, на другата страна, позади…